Hoće li, može li uopće, i u maloj mjeri, opravdati svoj simbolički i znakoviti naziv „Zora“, novoosnovana Udruga mladih travničke prognaničke župe Brajkovići?
A upravo je cilj novoosnovane Udruge ukazati na svijetlo na kraju tunela u koji je, već odavno, utonula ova župa iako je takva konstatacija zaista demoralizirajuće za žitelje kojih je sada u župi tek 380. A prije proteklog rata i progona koji su doživjeli Hrvati početkom lipnja 1993. godine u župi Brajkovići živjelo ih je oko 5.600 i poslije viteške bila je najmnogoljudnija od 16 župa Travničkog dekanata.
No, sa žaljenjem treba konstatirati da se trend smanjenja broja župljana nakon još uvijek nerazjašnjenog ubojstva (27. svibnja 2014.) uglednog župljanina, gospodarstvenika, poslodavca, dobročinitelja…, Joze Kafadara, pojačao i iz dana u dan broj je sve manji. Upravo taj trend, kažu mladi župljani, inicijatori osnivanja Udruge „Zora“, treba odlučnim mjerama i aktivnostima zaustaviti, a onda uporno raditi i na mogućem povratku prognanih, održivom povratku, gdje bi se od svog rada i privređivanja moglo živjeti, ostati i opstati. A interesa za povratak u lijepe, a sada uglavnom puste, Brajkoviće ima.
„Zoru“, s tim i niz drugih ciljeva i namjera, osnovali su obrazovani i poduzetni župljani, zaljubljeni u svoj rodni kraj, u svoj lijepi i povijesno bogati zavičaj: Zoran Barbić, Irena Stojak, Marijana Janković, Mladen Čuturić, Vedran Skočibušić, Mario Skočibušić, Valentim Matošević, Mateja Klarić, Anto Bilić. Formirali su Skupštinu Udruge, izradili Statut, osnovali Upravno vijeće, sačinili program rada bogat i sadržajan, vrlo ambiciozan i u postojećim uvjetima vrlo teško provediv. Jer, program rada i djelovanja „pokriva“, uz borbu za povratak župljana na svoju rodnu grudu, i život od vlastitog rada i privređivanja, edukativne seminare i radionice, stipendiranje studenata s područja Brajkoviića, razvoj seoskog turizma…! Predviđa i sačinjavanje baze podataka župljana koji žive u Hrvatskoj i u inozemstvu, aktiviranje kulturnog i sportskog života, zaštitu bogate kulturno-povijesne baštine, očuvanje prirodnog okoliša…, i niz drugih korisnih i pažnje vrijednih aktivnosti.
No, iako vrijedni, obrazovani i ambiciozni, sami to sigurno neće moći. Međutim, ako se prepoznaju ciljevi, dobre namjere, kakvih do sada, bar kada je srednjobosansko područje u pitanju, nisu zabilježene, ako im se ukaže pozornost i povjerenje, ako im se na konkretan i učinkovit način pomogne – gospodarstvenici, crkvene institucije i organizacije, dijaspora, općinske, županijske i federalne i međunarodne institucije, kojih do sada uglavnom nije bilo, zacrtani ciljevi, za početak bar dio njih, mogao bi biti ostvariv. I Udruga „Zora“ mogla bi dobiti i onu pjesničku, ali konkretnu konotaciju kako „zora rudi, bit će dana“. Naravno, za Brajkoviće, u onom lijepom, prenesenom značenju.
