S radošću i veseljem, po kršćanskoj tradiciji i običajima, božićni i novogodišnji blagdani dočekani su i proslavljeni i u selu Paklarevo u travničkoj povratničkoj župi Ovčarevo.
No, posebno svečano i dodatno radosno bilo je u obiteljskoj kući Stojanovića, bračnog para Ane (1940.) i Nikole (1942.). Jer, tu se, uz proslavu blagdana, na prigodan način obilježen i zlatni pir Ane i Nikole Stojanovića, vjenčanih prije 50 godina u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkanđela u Ovčarevu. Vjenčao ih je, kaže Nikola, tadašnji župnik fra Tvrtko Ban.
Proslava zlatnog pira Stojanovića bila je vesela, čak i bučna, ali popraćena i suzama, onim zvanim radosnicama jer, kažu slavljenici, nema tugovanja za prohujalim vremenom, kada je sve išlo, teklo i teče, po božjim i ljudskim načelima. „Kako Bog zapovijeda“, zna se reći u srednjoj Bosni. Na proslavu su stigla djeca, sin Dalibor (1965.) sa suprugom Ljubicom i dvoje djece, iz Rijeke gdje su, trbuhom za kruhom, odselili nakon rata u kojemu je Dalibor, kao pripadnik HVO-a aktivno sudjelovao u Lašvanskoj dolini. Iz Novog Travnika su došli kćerka Marica (1965.) sa suprugom Draganom Radošom, a Svjetlana (1974.) sa suprugom Petrom Višticom i troje djece iz Viteine. Stojanovići su, naime, nakon progonstva utočište našli u Ljubuškom, a kčerka Svjetlana i bračnu sreću u obližnjoj Vitini.
Na obnovi i potvrdi bračnog zavjeta bili su i svadbeni kum, Ivo Barišić, zvani Pobro i djever Dragan Stojanović (stariji Nikolin brat), brojni prijatelji, susjedi, odreda prognanici pa povratnici. „Ljubuški, Vitina, Hercegovina, naši novi poznanici prijatelji…, sve je bilo kako se poželjeti može. Eto, i naša Svjetlana tu bračnu sreću našla, unuke nam rodila, hvala Bogu…! Ali, zov rodnoga, podvlašićkog kraja, zov naše popularne pjesme „Kliknu vila s Paklarskih stina“…, jači su bili od svih blaga ovoga svijeta, pa tako i od svega lijepog što smo u Hercegovini doživjeli. Nema raja do rodnoga kraja“, govore sretni, zadovoljni i veseli Ana i Nikola.
Svirala je harmonika, članovi mjesnog popularnog i vrlo uspješnog KUD-a „Paklarevo“ izvodio je tradicijske izvorne pjesme i napjeve, u ovakvim prilikama i nezaobilaznog „svatovca“…! Bilo je veselo, radosno, sjetno…! „Jer, život, žubori, teče, kao brza planinska rijeka“, kažu Nikola grleći svoju pedeset godina vjernu životnu suputnicu Anu
