Život nam nikad ne daje samo jednu priliku

Teško vam je prihvatiti neku situaciju ili okolnost? Stalno mozgate i raspravljate o svojim problemima? Osjećate se nezadovoljno i depresivno zbog onoga što vam je život donio? Osjećate se kao žrtva? Osjećate neobjašnjivu čežnju za suosjećanjem drugih? Onda vrlo vjerojatno „patite“ od samosažaljenja.

Osjećaji tuge, samosažaljenja i samookrivljavanja zbog pogrešaka i propusta što smo ih napravili troše golemu količinu naše energije, oduzimaju nam osobnu moć te nas čine nesposobnima da se zauzimamo za sebe i bilo koju od nezadovoljavajućih okolnosti promijenimo. Kad takvi osjećaji prevladaju; kad umjesto bavljenja ciljevima i planovima za budućnost većinu vremena provodimo oplakujući neiskorištene potencijale prošlosti, ne postajemo samo teški i sebi i drugima, nego postajemo i duhovno ostarjeli, bez obzira na godine života.

No, zatvarajući se u sebe i izolirajući se od svijeta, još više sebe kažnjavamo jer na taj način ne uživamo u svojoj sadašnjosti te propuštamo prilike i mogućnosti koje se pred nama događaju upravo sada, ali i odbijamo prihvatiti da se nove, možda i bolje prilike mogu pojaviti u budućnosti.

Međutim, život nam nikad ne daje samo jednu priliku. Štoviše, ako malo preusmjerimo fokus i počnemo primjećivati što se oko nas događa, kad svoj život počnemo sagledavati s vedrije strane i s više optimizma, primijetit ćemo da se prilike za bolju, ljepšu i smisleniju realnost u svim njenim aspektima nalaze svuda oko nas. One postoje sve dok smo živi i dok dišemo.

Istina, prilike koje nam omogućuju da u kratkome roku svoj život učinimo radikalno boljim ne događaju se svakodnevno. Nekomu se one doista dogode samo nekoliko puta u životu. No više nego o takvim situacijama, naš život ovisi i o nizu malih odabira koje svakodnevno činimo.

Saznajte jeste li skloni samosažaljenju:

  • Žudite za suosjećanjem. Samosažaljenje je ovisničko jer vam daje trenutno zadovoljstvo podrške, brige i emocionalnog maženja. To je opasan, neprikladan način razvijanja emocionalnih veza s drugim ljudima.
  • Skloni ste gledanju u prošlost. Neki ljudi žive u sadašnjosti, neki u budućnosti a drugi su još u prošlosti. Samosažaljenje je neraskidivo povezano s gledanjem u prošlost i prisjećanjem na prošle događaje.
  • Imate nisko samopouzdanje. Ljudi s niskim samopouzdanjem čeznu za prihvaćanjem i ljubavlju drugih kao načinu da imaju bolje mišljenje o sebi. Tragična životna priča koju osoba sklona samosažaljenju priča, odličan je način za pridobivanje suosjećajnog slušateljstva.
  • Imate melankolični temperament. Melankolični temperament posebno je dobar za duboko promišljanje i introspekciju, što je savršeno tlo za samosažaljenje.
  • Duboko u sebi ne vjerujete da ste vrijedni ljubavi. To proizlazi iz niskog samopouzdanja i stvara ciklus autodestruktivnog ponašanja. Samosažaljenje je jedan od najjačih alata autodestruktivne osobe.
  • Imate nezdravu naviku usmjerenosti na sebe. Jednostavno, što ste više usmjereni na sebe, to ćete lakše upasti u zamku samosažaljenja.
  • Podsvjesno osjećate krivnju. Samosažaljenje je često nesvjesni način za izbjegavanje odgovornosti za vlastita djela i odluke počinjene u prošlosti. Kad nam je preteško prihvatiti da smo nešto pogrešno učinili, skloni smo to skrivati tako što sebe pretvaramo u žrtve. U tom slučaju samosažaljenje je savršen samoobrambeni mehanizam.

Stoga, ne postoji razlog da oplakujemo prošlost jer svaki dan, svaki trenutak našeg života i svaki novi udisaj nova su prilika da pravim odlukama i pravim odabirima, malo-pomalo, ispravimo ono što smo jednom možda napravili pogrešno te svoj život, sada i u budućnosti, učinimo boljim.

Charles Darwin je rekao: “Preživjeti neće najsnažniji ili najpametniji, već promjenama najprilagodljiviji.”