Zašto ih nije bilo u Buhinim Kućama?

Istina je i tu dvojbe nema, kako bošnjačka strana, preko dr. Dragana Čovića, predsjednika HNS-a i HDZ-a BiH i njegovog odlaska u Banjaluku na svečanosti obilježavanja Dana Republike Srpske, pokušava i uspijeva „zamagliti“ obilježavanje teškog, stravičnog zločina kojeg su  postrojbe tzv Armije BiH 9. siječnja 1994. počinili u Buhinim Kućama, nadomak Viteza.

Također je nepobitna tvrdnja hrvatskih dužnosnika, a što prenose uglavnom hrvatski mediji, kako bošnjački političari i ne znaju gdje su Buhine Kuće, gdje je počinjen taj strašni zločin nad 27 zarobljenih vojnika HVO-a i ubijenih civila. A kako bi i znali kada njihovi političari i vojni dužnosnici, pa onda i mediji, već godinama papagajski ponavljaju kako Armija BiH nije činila zločine. Pa kakve onda Buhine Kuće i zločini o kojima Hrvati uporno „pričaju priče“. Uostalom, to su njihove stalno korištene i ponavljane matrice i tu nema ništa novo, niti se bilo što tu mijenja.

Međutim, Hrvati Viteza, obični građani, pitaju gdje su u srijedu 9. siječnja, osim dr. Dragana Čovića i ministra Vjekoslava Bevande, bili ostali visoki dužnosnici hrvatskog naroda na višim, federalnim i državnim, razinama političke, izvršne i zakonodavne vlasti.

Tko je njima „zamaglio“ godišnjicu zločina u Buhinim Kućama?

Nikoga od njih na obilježavanju tog tragičnog dana, jednog od najtežih u krvavoj borbi Hrvata u Lašvanskoj dolini za goli život, za opstanak, nije bilo na groblju Topala, na svetoj misi zadušnici. Znaju li oni gdje su Buhine Kuće? Sigurno je, i tu dvojbe nema, mnogi od njih, na žalost, ne znaju, ili je bolje reći da, na obilježavanju godišnjica tog tragičnog dana, na svetim misama zadušnicama u groblju Topala, nikada nisu bili. A stara narodna poslovica kaže, prvo počisti i uredi svoje dvorište, pa gledaj susjedovo!

Nikoga od njih nije bilo ni na Okruglom stolu s temom: Domovinski rat i obrana Središnje Bosne, koji su organizirale udruge proistekle iz Domovinskoga rata, s područja Srednjobosanske županije.

Okrugli stol je održan u Vitezu, neposredno poslije svete mise zadušnice održane za žrtve u Buhinim Kućama, a uvodničar je bio ravnatelj Dokumentacijskog centra Domovinskoga rata BiH, Željko Raguž. Na vrlo zanimljiv način,  argumentirano dokumentirano, Raguž je govorio o „igrama i igricama“ bošnjačkih političara uvijek „pokrivenih“ Hrvatima koje su sami  postavljali na funkcije, pa i one najviše, o sudbenoj vlasti u BiH kada su u pitanju ratni zločini, o Haagu i haškim kaznama… A nakon uvodnog izlaganja razvila se  zanimljiva diskusija s nizom komentara, tvrdnji, pitanja… s kojim se  ukazivalo i na greške i  „naših“ (hrvatskih op.a.) – na propuste nečinjenja, neznanja, neodgovornosti, kukavičluka hrvatskih pravosudnih dužnosnika i ne samo njih.

Na žalost, sve to nije ima tko čuti, kada su u pitanju visoki dužnosnici federalne i državne razine vlasti. A govorili su, oštro, iskreno i pošteno, prekaljeni ratnici, ratni zapovjednici u krvavom ratu u Lašvanskoj dolini.