Žal Vitežana za propuštenim

Utakmica Viteza i Slobode bila je vrlo dobra nogometna predstava koju je karakterizirala obostrano borbena i požrtvovna igra, žustra, žestoka i oštra ali i korektna, vrlo dobro suđenje i korektno navijanje dvjestotinjak navijača Slobode i veliki broj simpatizera i navijača domaće momčadi na čelu  s navijačkom skupinom „Vitezovi“. Utakmica za primjer kakve bi ljubitelji nogometa željeli i češće gledati.

Uz to, moglo bi se reći, na neki način, ovu su utakmicu obilježila i dvojica igrača – Mersudin Ahmetović i Tony Livančić. Iskusni Tuzlak, vrhunski igrač i isto takvog ponašanja na terenu, pokazao je  zašto se sve češće uz njegovo ime stavlja epitet trenutno najboljeg igrača Premijer lige, što je on viteškim ljubiteljima nogometa u ovoj utakmici zorno pokazao. S druge strane mlađani Vitežanin, Tony Livančić, i u ovom je susretu, kao i u prethodnim, pokazao zašto je bio mladi reprezentativac ( U – 21) i igrom „poručio“ izborniku da  mu je u toj selekciji i dalje mjesto iako mu je ovaj put „božica sreće“ okrenula leđa. Jer, u 45. minuti, pri rezultatu 1 : 0, Vitežani su izveli akciju „kao po koncu“. Kombinirali su, naime, Đurić i Šantić koji je majstorski poslužio natrčalog Livančića koji je nesebično i nerezonski želio poslužiti suigrača Novaka, i pogriješio. Kod rezultata 1 : 1, u 75. minuti, Livančić je napravio „dar-mar“ među igračima Slobode na lijevoj strani, iskosa ušao u šesnaesterac i iz teške situacije, šutirao je i pogodio lijevu vratnicu već savladanog golmana Pirića. A i inače, tijekom cijele utakmice Livančić je sijao paniku u obrambenim redovima Slobode i često je za njih bio nerješiva enigma.

„Prvo poluvrijeme smo pokazali što i koliko možemo. I ne samo da smo u tom dijelu igre bili ravnopravni nego smo naše goste i nadigrali nadigrali nedozvolivši  im čak ni polupriliku za postizanje gola. Na žalost ja nisam uspio u dva navrata, u 45 i u 75. minuti možda i riješiti utakmicu u našu korist. Žalim, silno, ali što mogu“, kazao nam je poslije utakmice vrijedni Livančić i dodao: „Zadnjih pola sata utakmice počeli smo i fizički padati jer smo se do tada silno trošili na teškom terenu, počeli smo gubiti i koncentraciju, sreća se priklonila gostima što su oni  sretno i spretno iskoristili i pobijedili“.

Žal za propuštenim nije krio ni trener Viteza, Branko Karačić.

„Prvo poluvrijeme odigrali smo vrlo dobro i  bili smo  bolji od Slobode. Ostvarili smo i rezultatsku prednost, a u zadnjim minutama poluvremena propustili smo priliku  (Livančić op.a.) vodstvo i udvostručiti. Nakon Slobodinog izjednačenja (65. minuta) bili smo u prilici ponovo doći u vodstvo no na našu žalost udarac Livančića u 75. minuti zaustavila je vratnica. To nam se, na žalost, kasnije osvetilo, Sloboda je znala kazniti naše promašaje i na kraju zasluženo pobijedila“.

A Vitežani su igrom i prilikama bili tako blizu povoljnom rezultatu koji bih ih vodio u mirnije premijerligaške vode. No, još uvijek Vitežani su u dobroj i izglednoj situaciji ostvariti zacrtani cilj – ostanak u elitnom bosanskohercegovačkom nogometnom razredu.