Članovi HKD Napredak, podružnica Vitez, na čelu s predsjednikom Zoranom Kupreškićem, u četvrtak u predvečerje posjetili su vječno počivalište Anke Topić na groblju Kruščica. Naime, napretkovci su ovom posjetom, upaljenom svijećom, cvijećem i kratkom molitvom obilježili datum rođenja ove pjesnikinje, 4. lipnja 1881. godine. Rođena je u Žepču, a od sredine tridesetih godina prošloga stoljeće živjela je u Vitezu gdje je i umrla 15. svibnja 1955. godine.
Anka Topić, autorica je prve knjige poezije (1908. ) u Bosni i Hercegovini koju je objavila žena Dolaskom partizana („antifašista“) u Vitez krajem listopada 1944. godine oduzeta joj je kuća od strane partizanskog oficira a ona je izmještena u jednu od pomoćnih zgrada svoga doma. Njezina kuća (naselje Rijeka) i okućnica, cvjetni vrt s ukrasnim drvećem, bili su najljepši kutak u tadašnjem Vitezu.
Bila je članica HKD Napredak od njegovog osnivanja, čak je i napisala i pjesmu u povodu izgradnje zgrade HKD Napredak u Sarajevu.. Napretkova podružnica u Vitezu svojevremeno je izdala i reprint izdanje njene prve zbirke pjesama „Izgubljena zvijezda“. Već odavno su uveli kulturnu manifestaciju i nagradni natječaj za mlade pjesnike koji nosi naziv „Anka Topić“. Na žalost ove godine zbog poznatih razloga manifestacija nije održana i sve se svelo na posjet njenom vječnom počivalištu na viteškom groblju u Kruščici.
No zanimljivo je, ovom je prilikom rođena ideja da se neodržavani i već urušeni i grob Anke Topić obnovi i da dobije izgled kakav i zaslužuje Anka Topić koja je, bila pjesnikinja , učiteljica i prosvjetiteljica.
Iz zbirke pjesama „Izgubljena zvijezda“ ovim povodom objavljujemo autoričinu pjesmu.
O T A D Ž B I N A
Lijepa Bosno, ti koljevko sreće
Tebi moje duše miso kreće!
Za te srce silovito bije,
Crljenom se nebu molba vije;
Da te čuva,m da te štiti, brani
I da minu svi preteški dani.
Hrabri rode, iz Bosne mi drage,
Koji nikad ne izgubi snage,
Ja te ljubim i brat si mi mio,
Ma vjere ove, one bio;
Klanjao se kleć’o ili stao,
Bog jer jedan domak nam dao!
Svi pridošli iz susjednog kraja
Kojim jedno s nama je domaja,
Koji slogom za slogu se bore,
Da narodu sreću snjome stvara;
Ja sam vaša, u jedinstvu s vama,
Jer bez sloge nam je, braćo tama.
Stog vajujmo odvažno i smjelo,
Jer mnogome odavno se htjelo
Prisvojiti nas i naše blago;
Drugome je vazda tugdje drago,
Neće uspjet,- ta sloga nas prati,
Svi ćemo se vjernom braćom zvati.
