Vitežani se prisjetili pjesnikinje Anke Topić

Članovi HKD Napredak, podružnica Vitez, na čelu s predsjednikom Zoranom Kupreškićem, u četvrtak u predvečerje posjetili su vječno počivalište Anke Topić na groblju Kruščica. Naime, napretkovci su ovom posjetom, upaljenom svijećom, cvijećem i kratkom molitvom obilježili  datum rođenja ove pjesnikinje,  4. lipnja 1881. godine. Rođena je u  Žepču, a od  sredine tridesetih godina prošloga stoljeće živjela je u Vitezu gdje je i umrla 15. svibnja 1955. godine.

Anka Topić, autorica je prve knjige poezije (1908. ) u Bosni i Hercegovini koju je objavila žena  Dolaskom partizana („antifašista“) u Vitez krajem listopada 1944. godine  oduzeta joj je kuća od strane partizanskog oficira a ona je izmještena u jednu od pomoćnih zgrada svoga doma. Njezina kuća (naselje Rijeka) i okućnica, cvjetni vrt s ukrasnim drvećem, bili su najljepši kutak u tadašnjem Vitezu.

Bila je članica HKD Napredak od njegovog osnivanja, čak je i napisala i pjesmu u povodu izgradnje zgrade HKD Napredak u Sarajevu.. Napretkova podružnica u Vitezu svojevremeno je   izdala i reprint izdanje   njene prve zbirke pjesama „Izgubljena zvijezda“. Već odavno su uveli kulturnu manifestaciju i nagradni natječaj  za mlade pjesnike  koji nosi naziv „Anka Topić“. Na žalost ove godine zbog poznatih razloga manifestacija nije održana i sve se svelo na posjet njenom vječnom počivalištu na viteškom groblju u Kruščici.

No zanimljivo je, ovom je prilikom rođena ideja da se neodržavani i već  urušeni i  grob Anke Topić obnovi i da dobije izgled kakav i zaslužuje  Anka Topić koja je, bila  pjesnikinja , učiteljica i prosvjetiteljica.

Iz zbirke pjesama „Izgubljena zvijezda“ ovim povodom objavljujemo autoričinu pjesmu.

O T A D Ž B I N A

Lijepa Bosno, ti koljevko sreće

Tebi moje duše miso kreće!

 Za te srce silovito bije,

 Crljenom se nebu molba vije;

  Da te čuva,m da te štiti,  brani

  I da minu svi preteški dani.

  Hrabri rode, iz Bosne mi drage,

  Koji nikad ne izgubi snage,

  Ja te ljubim i brat si mi mio,

   Ma vjere ove, one bio;

   Klanjao se kleć’o ili stao,

   Bog jer jedan domak nam dao!

   Svi pridošli iz susjednog kraja

   Kojim jedno s nama je domaja,

   Koji slogom za slogu se bore,

   Da narodu sreću snjome stvara;

   Ja sam vaša, u jedinstvu s vama,

   Jer bez sloge nam je, braćo tama.

   Stog vajujmo odvažno i smjelo,

   Jer mnogome odavno se htjelo

   Prisvojiti nas i naše blago;

   Drugome je vazda tugdje drago,

   Neće uspjet,- ta sloga nas prati,

   Svi ćemo se vjernom braćom zvati.