Nadali su se, željeli, vjerovali svojim Vatrenim, vjerovali u neodlučan ishod. „Imamo pravo, razloga… nadati se,“ govorili su, no nitko od naših sugovornika ni u snu se nije nadao da ćemo Mesijevu družinu pregaziti, poniziti, navijače dovesti do očaja.
Nitko ni sanjao nije da će naši Vatreni Mesija „natjerati“ da s terena bježi bez čestitke prijatelju i suigraču Rakitiću i njegovoj veličanstvenoj družini. Da lijepom gestom, sportski, kulturno i u tim za njega teškim trenucima pokaže svoju veličinu neprikosnovenog (tvrde mnogi) nogometnog asa današnjice.
No, nastranu Gaučosi, nastranu Mesi, njima su Vatreni očitali lekciju, Vitez je sav bio u kockastom Vitežani su do duboko u noć slavili svoje Vatrene, slavili su, na svakom koraku, pjevalo se, pucalo se, vatrometi su šarali nebom, orilo se – crven, bijeli plavi…“
A što će i kako će tek biti u nastavku Svjetskoga prvenstva…? Jer, sada, poslije ove igre svašta se lijepoga može očekivati!
