VITEZ: Održana tribina “Žrtve partizanskog terora u Drugom svjetskom ratu na području općine Vitez”

Okrugli stol, ili Tribina, svejedno, zanimljive tematike, pod nazivom „Bleiburg i Križni put“ – Žrtve II svjetskog rata iz Viteza, održana  je u četvrtak u Klubu HKD Napredak, podružnica Vitez. Organizator je bio HKD Napredak na čelu s predsjednikom podružnice, Zoranom Kupreškićem, a organiziranje je inicirano popisom hrvatskih žrtava II svjetskoga rata Malog i Velikog Mošunja kojeg je sačinio sada devedeset trogodišnji Mijo Grebenar.

Žrtva je bio i Mijo koji je ipak preživio sve strahote Križnoga puta, vratio se kući nakon „kalvarije“ koju je prošao, popisao imena stradalih u II svjetskom ratu i supačenika koji su skupa s njim doživjeli, ali mnogi nisu i preživjeli, strahote tog poratnog partizanskog terora.

Uz potporu fra Pere Vrebca istaknutog franjevačkog intelektualca i dugogodišnjeg misionara u Africi, njegov susjed Mijo Grebenar pristao je  doći na tribinu i iznijeti sve ono što je  preživio na Križnom putu. Govorio je Mijo okupljenim što ga je sve snašlo kao domobrana, partizanskog zarobljenika,  s nevjerojatno upamćenim  događajima koji su mu se urezali u pamćenje i ostali „u glavi“ i nakon 75 godina. U polusatnom obraćanju Mijo je  ponekad, nakratko, u izlaganju zastajao, uzimao predah, „hvatao zraka“, a moglo se vidjeti i osjetiti da, dok je izlagao, još jednom, tko zna po koji put, sve te strahote ponovo preživljava.. Pozorno je slušan, njegove riječi jednostavne i konkretne zračile su iskrenošću a za nešto drugo, drugačije nikakvog razloga i nije bilo, pa je devedeset trogodišnji Mijo na kraju burno pozdravljen dugim i iskrenim pljeskom.

Prije Mijinog obraćanja okupljene je pozdravio predsjednik HKD Napredak u Vitez, Zoran Kupreškić, prigodnim riječima obratio se i fra Pero Vrebac  te kratkom molitvom skupa s prisutnim,  odao počast žrtvama Malog i Velikog Mošunja. Nakon toga okupljenim se obratio viteški novinar i publicist, Zvonimir Čulić. Kako je kazao Čilić, još u ranoj mladosti pokazao je interes za tragediju Hrvata za tragediju Hrvata u II svjetskom ratu, jer među onim, stotinama i tisućama mučenih i ubijenih na Križnome putu, za čije se grobove, za jame, rudarska okna, tenkovske rovove u kojima su mučeni i ubijeni  ubačeni i zatrpani, i za koje  se još uvijek  ništa  ne zna, je i njegov otac Marijan i još osmorica Čilića, stričeva i bliskih rođaka, koje je u svojoj knjizi „YU genocid“ imenima i prezimenima ovjekovječio , Ante Beljo..

Čilić je dobro upoznat sa strahotama zločina Bleiburga i Križnoga puta koje označava paradigmom sve hrvatskog, stradanja,  ne samo nakon kapitulacije Njemačke i HDH u svibnju 1945. godine. Podsjetio je kako su „bleiburg i križni put“ za Hrvate, konkretno u Lašvanskoj dolini, počeli još 20.; 21; i 22. listopada 1944. godine. Tada su partizani zauzeli Lašvansku dolinu a  u Travniku, u svom (partizanskom) „krvavom piru“ počinili strašan zločin, pobili stotine, tvrdi se između dvije i tri tisuće  Hrvata i muslimana, zarobljenih vojnika, ranjenika i civila. Govori se, a mnogo toga je i zapisano i utvrđeno o više desetina masovnih grobnica na području između Turbeta i Zaselja i Gornje Večeriske u općini Vitez u koje su zakopani pobijeni.  U novotravničkoj župi Rankovići, u spomen na sve te listopadske zločine 1944. godine, u šumarku Rije, izgrađeno je lijepo spomen-obilježje koje simbolizira i „kalvariju i križni put“ kroz koji su prolazile žrtve i tragično završile, rad akademskog kipara, Zdenka Jurišića.

Govorio je Čilić kako su Bleiburg i Križni put bili tabu tema u bivšoj državi, teški prekršaj, čak zločin, ako se o tomu govorilo. Podršku  takvom stavu službenog komunističkog Beograda davala je i službena engleska politika, jer su upravo oni Englezi op. a Z.Č) prekršili, pregazili, sve  međunarodne ratne konvencije i Hrvate,  koji su im se predali, razoružali i predali Titovim zločincima partizanima.

No, šutnja se ipak razbijala pisanjem i objelodanjivanjem  hrvatske emigracije, knjigama i dokumentima Engleza, ruskog podrijetla, grofa Nikolaja Tolstoja i nekih drugih europskih (francuski, škotskih…) povjesničara,   te,  prije svega, Slovenaca na čelu s Romanom Ljeljakom, pa je do svjetske javnosti sve više i konkretnije stizala istina o strašnim zločinima Engleza (zbog  predaje  partizanima Hrvata koji su im se predali op.a Z.Č) i  partizanskih  zločina , najvećih koji je hrvatski narod u svojoj povijesti doživio..

Ukazao je Čilić kako se još uvijek, unatoč pojedinačnim pokušajima,kao što su  vrijedni zapisi Mije Grebenara, zapisi i knjige koje su na tu temu pravili i izdavali, Stipo Slipac, Stojan Miloš, Vjenceslav Tipalivić … vrijedni pokušaji ali premali da bi se došlo do istine. Jer, „istina je voda duboka“, do nje, prije svega, treba doći popisom žrtava što to, na području Viteza, Travnika, Novog Travnika,Busovače…, uopće nije ili je tek sporadično, djelomično urađeno. Primjeri bi trebali biti radovi, recimo, dr. prof. don Pave Jurišića za neke novotravničke župe, župa Dobretići, župa Korićani… koji su takve  popise već odavno uradili i spomen obilježja s njihovim imenima izgradili..

Kako je rečeno, upravo je tribina, Okrugli stol, Bleiburg i Križni put“ – Hrvatske žrtve II svjetskoga rata u Vitezu,  s tim ciljem i organizirana. Hoće li uroditi plodom?

Čilić je ovom prilikom donio desetak knjiga koje govore o zločinima Engleza i Partizana, neki su pasusi iz njih pročitani, pogledane su strašne fotografije zločina, a pročitan je i dio podužeg  osvrta  dr. sc. Spomenke Hribar na knjigu na knjigu „Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji  „… A kršenjem nenapisanog zakona pijeteta iz optativne rečenice: Neka počivaju u miru, oduzeto im je „pravo“ na miran posmrtni počinak. Fotografije koje su pred vama (u knjizi“Prikrivna grobišta  Hrvata u Sloveniji“ op.a Z. Č.) ne pozivaju na osvetu. One pozivaju na sućut. Najprije žrtava.  A zatim i počinitelja tih zločina, do nesretnika, koji su u nekom konkretnom povijesnom razdoblju  uzeli smrt u svoje ruke i postali u isti mah suci, porotnici i krvnici, čega se nikada neće riješiti“.

Prethodni članakGospodarstvenik iz srednje Bosne donirao 16 tisuća litara Zavodu u Bakovićima
Sljedeći članakMUP ŽSB: Uhićene tri osobe osumnjičene za podmetanje požara u kladionicama