Već duže od stotinu dana od kada je mučki, iz klasične „sačekuše“, iz vatrenog oružja, nadomak obiteljske kuće na Ovnaku, u travničkoj prognaničkoj župi Brajkovići, ubijen (27. svibnja) povratnik, ugledni gospodarstvenik i dobročinitelj, Jozo Kafadar (69), Hrvati Lašvanske doline i susjednog zeničkog kraja se pitaju tko i zašto je to učinio. Tko je“potpisnik“ a tko nalogodavac gnusnog zločina? Čekaju, nadaju se, traže… a odgovora nema. Stižu tek šture, suhoparne i neslužbene informacije kako „istraga ide u dobrom smjeru“, kako „istraga traje i bilo kakve informacije ne možemo davati“, te kako se „obruč oko mogućih počinitelja steže“…!
No, treba jasno reći kako je ne mali broj Hrvata sa spomenutih od prvoga dana sumnjao u uspješnost istrage i u privođenje licu pravde zločin(a)ca, nalogodav(a)ca…! Jer, temeljili su takav pesimizam (?) na činjenicama da zločinci, ubojice i nalogodavci dvojice travničkih policajaca povratnika, petorice civila povratnika , zločinci koji su pokušali ubiti još trojicu travničkih policajaca, ubojice zamjenika ministra MUP-a Federacije BiH, Joze Leutara, u predratno vrijeme načelnika Policijske uprave u Travniku, i niz drugih zločina počinjenih nad Hrvatima Travnika, ni nakon dugog niza godina nisu otkriveni i njihove istražne dosje već odavno je pokrila prašina.
Vjeru u pozitivni ishod istrage nisu imali ni neki viteški ugledni gospodarstvenici, prijatelji ubijenog Joze i njegovih sinova poznatih i priznatih viteških gospodarstvenika, a jedan broj njih, iz dana u dan, sve je više gubi. To su, uostalom, na razne načine potvrdili i u srijedu kada je njih tridesetak, nakon što su to učinili i 11. lipnja, došli u Brajkoviće s nakanom i na taj način, još jednom, odlučno stati uz svoje prijatelje, braću Kafadar. A tom posjetom, iako bez bilo kakvog službenog priopćenja, jasno i glasno su poručili pravosudnim i policijskim strukturama, da odlučno traže i očekuju rješavanje ovog gnusnog zločina. Jer, rekli su, oni radom, zapošljavanjem, zakonskim obvezama koje redovito ispunjavaju i na taj način značajno sudjeluju u financiranju svih općinskih, županijskih, federalnih i državnih institucija, pa tako i pravosudnih i policijski, s pravom traže i rezultate, a ne prazne obećavajuće priče.
U situaciji kada istraga ne daje rezultate, zar je onda čudo što se sve više ovom teškom zločinu daju i nacionalističko-zločinačke konotacije koje, bar kada su poslijeratni zločini nad Hrvatima travničkoga kraja, nisu strane ni nepoznate. Naprotiv! Zar je onda čudo što se među Hrvatima na travničkom ali i na širem srednjobosanskom području provlači i strah, pitanje: Tko je slijedeći? Zar je čudo što se sve više, među tek nešto više od 400 povratnika u župu Brajkovići, od predratnih 5.600, sve više uvlači strah, pa onda i razmišljanje i dilema: ostati ili otići? A kuda?
Pa zar je onda iznenađenje što su viteški gospodarstvenici odlučili, iako to još uvijek nisu i službeno priopćili, podržati istragu i nekim svojim metodama, koje se nikako ne kose sa zakonskim odredbama. Kojim? Uskoro će i to javnosti obznaniti, rekli su..
Gospodarstvenici Viteza s čistim, ljudskim poštenim namjerama, već dva puta u mjesec dana dolaze u Brajkoviće podržavajući tako svoje prijatelje braću Kafadar, ali i šaljući jasnu poruku nadležnim policijskim i pravosudnim organima. Ujedno, svojim dolascima daju i podršku, u svakom pogledu i malobrojnim povratnicima i njihovom župniku fra Leonu Pendiću koji su ubojstvom Joze Kafadara izgubili ne samo susjeda i prijatelja, nego i poslodavca, dobročinitelja…, čovjeka koji je u Brajkovićima bio „sve i sva“, kako se to zna reći na ovom području. A kada se, ako se, s podlom zločinačkom računicom ubija, onda su prvi na listi za odstrel ljudi s „imenom i prezimenom“, kakav je, nedvojbeno, Jozo Kafadar bio.
