Viktor Kolar iz Bučića kod Novog Travnika prvi puta kist je uzeo u ruke kada je imao samo deset godina.
Za svojih 60 godina slikarskog staža naslikao je stotine slika među kojima su početak rata u BiH, rušenje tornjeva u New Yorku 11. rujna 2001. godine, aferu sa radioaktivnim otpadom u Stojkovićima kod Novog Travnika… Naslikao je i mnogobrojne sakralne teme, karikature, te slike bosanske tradicije i običaja.
Pored slikanja Viktor piše i pjesme, a svakodnevno vodi dnevnik u koji bilježi najznačajnije događaje u svom selu, gradu pa i cijeloj BiH.
Donedavno sam slikao ovdje u svojoj trgovini. Među policama sa šećerom, makaronima, kvascem i drugim artiklima nalazile su se i moje slike. Kada nema mušterija uzimao sam svoj kist i slikao sam. Televizor je bio obvezno uključen. Tako su i nastale slike granatiranja Sarajeva, odnosno početak rata u BiH, rušenje tornjeva u New Yorku i mnoge druge. Ovdje su svraćali moji prijatelji. Zbijali smo šale, pijuckali šljivovicu i slušali vijesti”, rekao je Viktor dok je pokazivao sliku rušenja tornjeva u New Yorku.
Odbio sam 1.000 američkih dolara za ovu sliku. Nisam je dao jednom našem gastarbajteru koji radi upravo u tom gradu. Toga dana kao i obično skupila se moja družina na čašicu toplog ljudskog razgovora, ali i onu druge vrste. Na televiziji spiker najavljuje izvanrednu vijest. Gledam gore tornjevi u New Yorku. Ostavljam sve i uzimam kist u ruke. Gledam vijesti i slikam, ali i plačem. Neka tuga skupila mi se u duši. Kakvih sve ljudi ima na ovome planetu. Za dva sata završio sam ovu sliku”, istakao je Viktor.
Slikao je Viktor i početak rata u BiH, granatiranje Sarajeva, ali i veliku metalnu burad koju su kamioni vozili kroz BiH i na kraju se zaustavili u Stojkovićima, bivšoj bazi JNA.
Sve je krenulo od ženskih tračeva po selu uz kavu. Na kavi se govorilo kako krastavice nisu dobro rodile jer su ta burad stigla u Stojkoviće. Procurila je vijest kako je riječ o radioaktivnom otpadu. Čim je vijest stigla u moju prodavaonicu hvatao sam se kista i boja. Tako je nastala i ova slika”, dodaje Viktor koji je odnedavno u mirovini.
U svoj dnevnik upisao je mnoge zgode i nezgode iz svoga sela, ali i grada Novog Travnika. Među ostalim i zgodu s ručnim bombama koje su Bučićani oduzeli od JNA kada je pokušala izvući naoružanje iz kombinata “Bratstvo”.
Momci su to unosili u nekim gajbama u moju prodavaonicu. Moja žena pita ‘bolan Vito, a što će ti onoliki zeleni limunovi, što ćeš sa njima’? Što sam mogao drugo nego se nasmijati zajedno s mladićima koji su to donijeli, kroz smijeh je kazao Viktor.
Na pitanje je li problem što više nema trgovine, što je u mirovini, odgovorio je:
Nema veze što više nema trgovine. Opet svaki dan dolazim u osam sati i počinjem svoj ritual. Uključim televizor, stavljam kavu na rešo i počinjem slikanje. Prije toga sam već ubilježio kakvo je vrijeme jutros u mome kraju i kolika je temperatura na termometru. Istina, nema kupaca jer više ne držim trgovinu. Slike sam poklanjao svojim mušterijama koji malo više pazare u mome dućanu. Hoće li biti moja izložba nakon 60 godina slikanja ne znam. Ako je netko organizira bit će mi drago, a ako je i ne bude ja ću i dalje slikati i uživati u svom hobiju”, zaključio je Viktor Kolar.
Izvor: poskok.info
