Uz vjeru u Boga i molitvu životni križ se lakše nosi

Lijepa i zanimljiva vjerska svečanost proteklog vikenda upriličena je u viteškom naselju Gornja Večeriska. Naime, u ovom lijepom malom selu na južnoj strani Općine, u podnožju planine Krušćica, posvećen je novopostavljeni križ na mjestu koju koje dominira većim dijelom naselja.

 

A metalni i u noći osvijetljeni  križ veličine 12 metara, s hrvatskim grbom, popularnom i omiljenom „šahovnicom“ kako se u narodu često hrvatski grb zove, zavjetni je idejom i projektom, mještanina, Srećka Ramljaka. Naime, kako je kazao sretni i raspoloženi Srećko, u noćima bez sna, teško bolestan, uz molitve, u glavi su mu se, iz noći u noć,  „rojile“  razne misli, o obitelji, Bogu, životu, patnji, nadanjima… A jedna „novorođena“, te 2004. za njega teške godine, odmah ga je okupirala – izgraditi zavjetni križ  iznad sela „gdje ću, preživim li i poživim, uz pješačenje do križa, moliti se i zahvaljivati Bogu na tom velikom daru“.

I nakon duge, teške i uspješne životne borbe, sretan, s novim životnim planovima, nije zaboravio svoj zavjet. A realizirati taj  zavjetni projekt baš i nije bilo lako za njega i njegovu obitelj skromnih materijalnih mogućnosti.

„Uspio sam, sretan sam, zahvaljujem se svojoj majci Sarafini, braći i sestrama (Srećko potiče iz trinaestočlane obitelji op.a.), rodbini, svojim dragim i poštovanim susjedima. Svi su mi, na razne načine pomogli da svoj zavjet i realiziram. Iskreno hvala svima“, kazao je skromni i vrijedni Srećko.

Nakon posvete zavjetnog križa, nakon prigodne molitve, u svom kratkom obraćanju, viteški župnik,  fra Velimir je kazao kako svaki pojedinac, bračni par, obitelj… ima i nosi svoj životni križ.

„Sve svojim križevima, bar povremeno,  dođite ovdje do ovog zavjetnog , sada  i svetog mjesto i teret vašeg križa bit će manji, lakši. Nađite tu utjehu, molite se uz zavjetni križ koji na sebi ima i šahovnicu. Vi ste katolici, Hrvati i to nikada i nigdje ne treba kriti, vi ste se za to u nedavnom ratu hrabro borili i ostanak i opstanak u svojoj lijepoj Lašvanskoj dolini, u svojoj Gornjoj Večeriskoj i životima plaćali“, kazao je velikom broju okupljenih mještana i gostiju viteški župnik fra Velimir Bavrka i skupa sa Srećkom Ramljakom zaslužio dugi i burni pljesak odobravanja i podrške.

Isti dan u večernjim satima održana je, već tradicionalna Večer Gornje Večeriske. Okupilo se više stotina mještana, Večerićana  koji sada žive u drugim mjestima, krajevima i u inozemstvu, njihove  nevjeste i zetovi, rodbina i prijatelji. Pjevalo se, igralo, veselilo se…a sve je u lijepom i veselom ozračju  trajalo do kasnih noćnih sati