Uz Josipa Drmića u Vitezu boravio njegov bratić i također uspješni nogometaš Goran Drmić

Skupa s reprezentativcom Švicarske, inače Vitežaninom, Josipom Drmićem u Vitezu je nedavno boravio i njegov četiri godine stariji (4. siječanj 1998.) bratić Goran, čiju je obećavajuću nogometnu karijeru prije dvije i pol godine zaustavila teška povreda koljena.

Goran je rođeni Vitežanin, prošao je sve selekcije NK „Zagreb“.

„Nakon juniorskog staža izborio sam se za status seniorskog prvotimca Zagreba koji je tada vodio Miroslav Čiro Blažević a suradnju s ovim klubom sam prekinuo, jer nisam htio potpisati sedmogodišnji ugovor. To je bio razlog mog odlaska iz Zagreba, a ne nesporazumi s trenerom Blaževićem kako se tada moglo čuti i pročitati u medijima. Otišao sam u Istru, trener je bio Elvis Scorija, kasnije u Karlovac kod trenera Igora Pamića“, govorio nam je Goran o svom nogometnom putu u Hrvatskoj.

Dobre igre na mjestu centralnog braniča privukle su pozornost i većih moćnijih europskih klubova. „Od više ponuda izabrao sam FC Moskvu, kasnije sam prešao u FC Krila Sovjetov, gdje sam odigrao vrlo dobro cijelu sezonu i u naponu snage i napredovanja, zaustavila me ozbiljna ozljeda. Činilo se, a takve su bile i liječničke prognoze, da više neću moći igrati ozbiljan nogomet. Dvije godine se nisam uspio potpuno oporaviti, a onda sam, uz pomoć Josipovu, bio u Njemačkoj kod vrhunskih liječnika, pregled, posebna terapija, vježbanje po posebnom programu i evo već tri mjeseca u Omišu, gdje skupa naše obitelji, Josipova i moja, imamo kuće, radim s privatnim trenerom. Osjećam se izvrsno i vjerujem da ću početkom naredne godine biti spreman na nove nogometne izazove! Gdje? Vidjet ćemo, samo da mi Bog da zdravlja,  volje i ambicija mi nedostaje, a tek mi je 26 godina. A tu je i rođak Josip čija će preporuka sigurno imati težinu“.

Goran je neosporan nogometni talent, igrao je za sve mlade selekcije Hrvatske ali i za neke  selekcije BiH, a zbog već spomenute ozljede nije došao u priliku birati između reprezentacija BiH i Hrvatske. „Ako me zdravlje posluži, ako se u potpunosti uspijem vratiti i budem li, daj Bože, u prilici birati reprezentaciju za koju bi igrao, dileme neće biti – Hrvatska“!