Učenik generacije Stjepan Čečura: Idem u Visoko

U završnom razredu Osnovne škole „Vitez“ osmero učenika je zaslužilo titulu učenika generacije što podrazumijeva biti najbolji među odlikašima, imati sve petice, kako se to voli reći, od petog pa do završnog osmog razreda. Od njih osmero najboljih među najboljima je sedam djevojčica i jedan dječak, Stjepan Čečura (9. lipnja 2000.).

Zanimljivo, „odnos snaga“ (djevojčice – dječaci), kakav do sada u ovoj školi nije zabilježen. A nema dvojbe, Stjepan je i inače vrlo zanimljiv dječak, vrijedan, uporan, maštovit… Od pete godine je član poznatog Karate kluba „Vitez“, obožava matematiku i fiziku, što u ovom uzrastu, među osnovcima, prava rijetkost, uspješan je sudionik brojnih školskih natjecanja na svim razinama uz matematiku i fiziku i u kemiji, prirodi i društvu, zemljopisu…

Zanimljivo je, kod Stjepana nije bilo dileme kuda, što upisati „kojemu se privoljeti carstvu“. Odlučio je upisati se u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, nakon što je s roditeljima obišao ovu uglednu obrazovnu ustanovu. Nakon što je razgovarao s profesorima, nakon što je „prostudirao“ što ova škola nudi, kuda i kako će ga stečeno obrazovanje usmjeriti, što mu uz programsko obrazovanje Gimnazija nudi u sferi dopunskih vrijednih sadržaja (sport, glazba, razne druge sekcije), dopunskog obrazovanje.

„Naravno, razgovarao sam s roditeljima, s bakom posebno, ali ja sam konačnu odluku donio“, kaže Stjepan. Otac Anto, inače u ratu prognanik iz zeničke župe Čajdraš, dragovoljac Domovinskoga rata, moli, ako je izvodljivo kaže, i putem Večernjaka uputiti zahvale Stjepanovim učiteljicama, Borki Matić i Mirjani šamija. Također razrednicima u višim razredima OŠ, Heleni Tubanović i Tomislavu Ljubasu. Zahvalu upućuje i Karate klubu „Vitez“ na čelu s uglednim trenerom Željkom Topalovićem berijom. „Jer, kaže Anto, svi su oni, uz obitelj, puno truda uložili i doprinijeli pravilnom i zdravom razvoju našega Stjepana, njegovoj druželjubivosti, skromnosti, radnim navikama, stečenom znanju, udarenim temeljima i znanja ali i drugih, isto tako važnih, navika i osobina“

A ne treba dvojiti da će sve to, vrijedni Stjepan u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom nastaviti, usavršavati, dodatno oplemenjivati, širiti vidike, obrazovne i životne. Pa neka bude sretno mlađanom i vrijednom Stjepanu, neka mu se ispune planovi, nade, snovi…!