U Vitezu prikazan film “Huda jama”: Bez istine o prošlosti nema ni iskrenog pomirenja

Godinama, desetljećima zločini nad hrvatskim vojnicima i civilima koji su se do 8. svibnja 1945. probili do Bleiburga s namjerom predati se Savezničkim snagama, a oni ih, Englezi, predali partizanima, te nad desetinama pa i stotinama tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika i civila koji su se s istom namjerom povlačili ka Austriji, dugo, dugo u Jugoslaviji bili su tabu tema. Čak je, naime, i spominjanje tih stradanja i počinjenih strašnih zločina bio teško kažnjivi krimen za koji se završavalo u komunističkim logorima širom Jugoslavije.

No, nijedna tajna, pa tako ni ovi strašni zločini nisu se mogli sakriti,  istina je ipak „curila“, pa i unatoč represivnom državnom aparatu,  i Bleiburg i Križni postali su i ostali metafora  svih hrvatskih stradanja od komunističkog režima od sredine svibnja 1945. pa do pred kraj 1948. na brojnim stratištima, mučilištima logorima, marševima smrti …

Jer, stizale su tajnim kanalima informacije od preživjeli koji su spas ipak našli preko granice, a  prvi veliki iskorak na tom planu dokumentirano je javnosti podastro grof Nikolaj Tolstoj, podrijetlom Rus čija je obitelj nakon Oktobarske revolucije  bježeći od komunizma, utočište našla u Engleskoj. Njegova knjiga „Ministar i pokolj“ (1986.) dala je, do tada, najcjelovitiju dokumentiranu „sliku“ događaja na Bleiburškom polju u prvoj polovici svibnja 1945. godine. A riječ je o knjizi koja je teško kompromitirala Britance, njihove visoke vojne i civilne dužnosnike, prije svih generala Patrica Scota i ključnu osobu kada je riječ o izručenju Hrvata, vojnika i civila, Titovim partizanima, te Kozaka Crvenoj Armiji, Herolda MacMilana, opunomoćenog  ministra Glavog stožera Savezničkih snaga, koji je, nakon desetak godina, postao čak britanski premijer. Knjiga je vrlo brzo zabranjena, a autor je i sudski odgovarao.

Nešto kasnije svijetlo dana ugledale su i druge publikacije, dokumenti, svjedočenja, što je otkrivalo i dodatno potvrđivalo strašne zločine partizana („YU genocid“ Ante Belje…). No, ipak,  na tom planu najdalje je otišao Slovenac, Roman Leljak, novinar, publicist, istraživač, s filmom „Huda jama – Strogo čuvana tajna“, za koji je predložak bila njegova knjiga istoga naslova. A taj film u punoj velikoj dvorani Franšiznog centra u Vitezu, uz gledanje filma bez daha, mnogi u suzama, prikazan je u petak navečer. I prvi put, kada su u pitanju partizanski zločini počinjeni nad Hrvatima nakon Drugog svjetskog rata, uz blagoslov zločinca Josipa Broza, riječju i fotografijama, dokumentirano u svakom pogledu i u svakom detalju, govori ovaj film koji zbog stravičnih scena jednostavno svakom normalnom čovjeku oduzima dah i pitanja – zašto, je li to moguće… na koja je jednostavno  teško, čak nemoguće  dati suvisli odgovor..

Prigodnim riječima, smireno i odmjereno, okupljenim se  obratio  Roman Leljak. Kazao je kako se istraživanjem ovih zločina, uz brojne i velike prepreke u Sloveniji i skoro, moglo bi se reći, bez ikakve zainteresiranosti Hrvatske, bavi već dvadesetak godina.

„Čeka me veliki posao, jer istraživanja i borbu za istinu ću nastaviti. Samo u Sloveniji je 114 masovnih grobnica, od ukupno više od 600. u kojima su i ubijeni Hrvati. A uskoro, ove godine,  počet ćemo ekshumaciju u jamama nekadašnjeg rudnika Pećovnik u kojemu se nalaze posmrtni ostaci, prema pronađenim dokumentima, 12 tisuća ubijenih Hrvata. Nastavit ću, neću posustati. Sada je nešto bolja „klima“ u Sloveniji, čini mi se i u Hrvatskoj, a prepune dvorane u gradovima Hrvatske , te u BiH,  u Ljubuškom, Posušju, Širokom Brijegu, Žepču, Vitezu, gdje je emitiran film „Huda jana“…, jasna su poruka i našim političarima da na tom putu ne smijemo stati, te da bez  istine, bez potpunog rasvjetljavanja naše prošlosti, ne može biti ni iskrenog pomirenja. Ne može  i ne smije se reći ostavimo prošlost, okrenimo se budućnosti. S takvim riječima i takvim stajalištima, žrtve ubijate još jednom. Tražiti  sebi bolju i sretniju budućnost, a  gurati u zapećak prošlost i tisućama pa i stotinama tisuća svirepo pobijenih, zakopanih u rudarskim jamama…, ne dati im ni grob, krajnje je licemjerno,nepošteno, neljudski…“, kazao je Roman Leljak  a okupljeni su ga nagradili dugim toplim  pljeskom odobravanja i podrške.

Prethodni članakTijekom vikenda 19 prometnih nesreća, oduzeto šest motornih vozila, od toga dva u Vitezu
Sljedeći članakNa tempararaturi ispod “nule” budili smo se 43 dana uzastopno