Hrvatsko kulturno društvo „Napredak” u Vitezu u četvrtak navečer bilo je domaćin predstavljanja knjige „Svjedočanstva o stradanjima Hrvata”. Autori knjige su fra Mato Tadić iz Tomislavgrada i dipl. ing. Želimir Crnogorac, golo otočki uznik, aktivni sudionik Domovinskoga rata, pukovnik HVO-a iz Posušja. Knjigu je predstavio vodeći hrvatski povjesničar kada je u pitanju Drugi svjetski rat i stradanje Hrvata u njemu. Istovremeno, Jurčević je i istaknuti povjesničar Domovinskoga rata, njegov aktivni sudionik i uporni borac protiv očiglednih i snažnih tendencija kriminalizacije tog, za većinu Hrvata, svetog rata i poduhvata, na koji se s raznih strana, iznutra i izvana, s raznim nakanama, sada nemilosrdno juriša.
Izlaganje dr. Jurčevića bilo je vrlo zanimljivo s konkretnim pokazateljima o zbjegovima (500 tisuća) hrvatskih civila i hrvatskih vojnika (preko 200 tisuća, prema britanskim podacima) koji su bjeržali i povlačili se pred partizanskom najezdom, tražeći spasa u rukama britanskih vojnih snaga u Austriji, u rukama vojske civiliziranog i demokratskog (britanskog) svijeta. Govorio je povjesničar Jurčević o predaji razoružanih hrvatskih vojnika od strane Britanaca krvoločnim partizanima s druge strane austrijske granice, o marševima smrti (Križni put) od austrijske pa sve do rumunjske, bugarske i čak grčke granice, na kojima je mučeno glađu žeđu i batinama i ubijano desetine tisuća hrvatskih vojnika i zakopano u stotine masovnih grobnica (najviše u Sloveniji i Hrvatskoj) diljem bivše države. Upozorio je dr. Jurčević i na neshvatljivu i ničim opravdanu „hrvatsku šutnju” o tim strašnim zločinima, podsjećajući na riječi jednog poznatog Židova koji je preživio holokaust, kako nijekanje ili šutnja o žrtvama i zločinima žrtvu ponovo ubija. A to je slučaj, ne samo u Vitezu, Travniku…, nego i u drugim dijelovima BiH i Hrvatske. „Komunizam je pao, kazao je Jurčević, ali su se komunisti transformirali, promijenili „košulje” i dalje djeluju s raznih, čak i visokih, pa i najviših funkcija, a strahovi od njih i njihovih represija, ni nakon 20 i više godina odmaka, iz glava mnogih Hrvata još uvijek nisu „istjerani”. Stoga je, prema njegovom mišljenju i dodatna vrijednost knjige „Svjedočanstva o stradanjima Hrvata”, vrijednih autora, fra Mate Tadića i Želimira Crnogorca, a Vitežani koji su već imali priliku knjigu pročitati, dali su joj epitet kapitalne vrijednosti.
Ove večeri kada su se „oživljavalo” najružnije i najtragičnije razdoblje komunističko-partizanskih zločina, bilo je govora i o drugim represivnim i perfidnim mjerama i metodama utiranja hrvatstva, katoličanstva, nametanju tuđeg jezika i tuđe povijesti, a što je još uvijek vidljivo u životu i ponašanju mnogih hrvatskih ljudi.
Za izlaganje koje je od brojnog auditorija s velikom pozornošću praćeno, Jurčević je nagrađen burnim i dugotrajnim pljeskom, kakvim su nagrađeni i skromni i vrijedni autori, fra Mato Tadić i Želimir Crnogorac koji je komunistički represivni režim osjetio već kao sedamnaestogodišnjak i pratio ga je, u raznim oblicima i u različitim intenzitetima sve do početka 90.-tih.
Tijekom dana autori knjige i dr. Jurčević posjetili su spomen sobu 653 poginula branitelja Viteza Domovinskom ratu, te središnje spomen-obilježje palim braniteljima srednje Bosne, podignuto u Križančevu Selu nadomak Viteza.
Zvonimir Čilić / VL
