“U BiH uvozimo otpad”: Meso iz prošlog stoljeća nam je specijalitet

Nakon što je objavljena informacija da je Poljska najveći izvoznik mesa u BiH, mnogi se pitaju postoji li mogućnost da je meso bolesnih krava snimljenih u jednoj klaonici u Poljskoj završilo na bh. jelovnicima.

Domaći proizvođači su ogorčeni, a s obzirom na desetke milijuna KM uvezenog mesa samo iz Poljske, rekli bismo – i s pravom, piše Večernji list BiH.

Mnogi su napustili ove prostore jer je država više prepoznavala meso iz cijeloga svijeta negoli ono domaće.

Kod nas sve naopako funkcionira. I ovo malo, a kvalitetno, što proizvedemo, mi ne možemo prodati jer se uvozi ovo, nazvat ću ga, europsko smeće! To je sramota. Ne štiti se domaća proizvodnja nego ju se sustavno guši, ogorčen je predsjednik Udruge poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo.

Moraju zatvarati farme

On je svoju farmu morao zatvoriti.

Krave su počele “jesti mene”. Nema ekonomske opravdanosti, ogorčen je Bićo.

Smatra da ni priča o zaraženom mesu iz Poljske neće promijeniti situaciju.

Država od prodaje uvoznog uzme 17 % PDV-a, a ako nas domaće proizvođače potpomogne, onda manje njima ostaje. To je mentalni sklop razmišljanja onih koji vode brigu o poljoprivredi, ustvrdio je Bićo.

Dugo godina pričamo da smeće iz svijeta i Europe završava u BiH. Kakva je kontrola na našim granicama, najbolje opisuje činjenica kad smo mi blokirali granični prijelaz u Gradišci, a tamo nema hladnjaka, znači kontrole nema. U BiH se kontrolira jedino domaće mlijeko. Imamo najmanje 24 državne kontrole i još 360 kontrola mljekara. Pričamo o Poljskoj, najvećem uvozniku mesa u BiH, pa, hajde, neka netko pokaže analizu mesa koje uvozimo otamo. Neka netko kaže gdje su završila 53 kamiona mesa koje je prikazivano kao loj. Vodio se postupak, nastala šutnja. Ovaj narod se truje, ističe Vladimir Usorac, predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača/mljekara RS-a.

I on smatra da sve ovo neće utjecati na svijest u BiH.

Mi smo kao neka životinja, kanibal, koja je naučila jesti neku vrstu mesa, otpad. Netko je naučio uzimati novac jer ono ne može biti u prometu dok se sve ne prekontrolira. Zašto mi u RS-u imamo 50 kontrolnih asistenata u proizvodnji mlijeka? Zašto ih nema 10 dubinskih koji će kontrolirati uvoz mesa i samo mesa, pita se Usorac.

Perica Romić svojedobno je bio jedan od najmlađih načelnika u BiH koji se povukao da bi vodio svoju farmu. Ovaj doktor veterine ima više od 700 ovaca i više od 30 krava i jedan je od najpozvanijih za govoriti o problematici.

Svaka država koja želi opstati i funkcionirati mora zaštititi svoje stanovništvo u svakoj, pa tako i u poljoprivrednoj, proizvodnji. Uzmemo li u obzir prirodne resurse kojima BiH raspolaže, jasno je da bi proizvodnja hrane trebala biti temelj razvoja BiH. Ne treba biti previše pametan i zaključiti da država nije dovoljno zaštitila svoje proizvođače, čime ih je ostavila na “brisanom prostoru” uvoznicima i otkupljivačima poljoprivrednih proizvoda.

Pomoći poljoprivrednicima

Čitava lepeza pokazatelja govori o tome da su poljoprivredni proizvođači ostavljeni na milost i nemilost otkupljivačima stoke i prekupcima. Treba naglasiti da ne postoji zajamčena cijena bilo kojeg poljoprivrednog proizvoda u BiH. Nerijetko se dogodi da ljudi u situaciji janjce od 30 kg prodaju po 120 KM jer nemaju drugog izbora, razočaran je dr. Romić.

Ističe da je praktički svaki poljoprivredni proizvođač kojemu se dogodila gore navedena prisilna prodaja, a mnogima jest, odmah prodao i osnovno stado ovaca i ugasio poljoprivrednu proizvodnju.

Ovakvim situacijama na ruku ide dopušten uvoz iz istočnih zemalja u kojima uvoznici uzimaju janjce upitne kvalitete po jako niskim cijenama, koji se u našim trgovačkim centrima i mesnicama često prodaju kao “domaći”. Slična i lako moguće još gora stvar događa se i s goveđim mesom koje se uveze iz Poljske. Vjerojatno ga Poljaci prodaju kao domaće, a i naši u BiH, a lako je moguće da se radi o govedini koja je zamrznuta u Argentini ili Nizozemskoj prije 30, 40 ili 50 godina. Sve ovo, uz očitu prijevaru krajnjih potrošača, dovodi i do gašenja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, što rezultira stalnim odlaskom stanovništva te će u konačnici dovesti do toga da će nam poljoprivrednim zemljištem tj. državom zagospodariti kojekakve korporacije upitnog podrijetla novca i političkih namjera, ističe Romić.

Ako se sada ne dogode promjene i prioritet ne postanu domaći umjesto sumnjivih, uvoznih proizvođača, onda smo u bezizlaznoj situaciji.