Tradicijski običaji i vjerovanja na Cvjetnicu kod Hrvata Središnje Bosne

Uskrsni običaji počinju s Cvjetnicom kada se Crkva prisjeća Isusovog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe.

Za Vitez.info piše: Velimir Bugarin

Cvjetnica je ujedno i posljednja nedjelja korizme kada se u crkve nose na blagoslov zelene grančice jele, tise ili masline i sl. Po dolasku iz crkve uz molitvu, blagoslovljenom vodom se prethodno blagoslovi kuća i okućnica a potom vjernici zataknu dio blagoslovljene jelice za stropnu gredu, raspelo ili sliku sveca, kako bi uz blagoslov donijela i zaštitu od groma i uroka. Ove grančice bi se također odnosile na njive i u voćnjake kako bi urodili plodom.

Vrsta blagoslovljenih graničica različita je u Hercegovini i Bosni. Za katoličko stanovništvo u Hercegovini karakteristične su maslinove grančice dok su za katoličko stanovništvo u Bosni grančice jele ili kakvog drugog crnogoričnoga drveta.

Spomenute grančice također su se nosile na grbove svojih najbližih, a jedno vrijeme u okolici Travnika na groblja su se nosile ovršice – vrhovi jelovih grana, dužine do jednog metra, ukrašene krep – papirom u boji ili prvim proljetnim cvijećem.

Zanimljivo je kako se u okolici Fojnice uz grančice jelovine, tisovine, šimšira, i sl. blagoslivljaju razni drveni predmeti od jelovine: teljige, špice, preslice, vretena čime se želi da blagoslov prijeđe i na njihov rad i stoku. Također, u okolici Fojnice, u pojedinim selima, običaj je uoči Cvjetnice paliti krijesove. Na Cvjetnicu ujutro bi se namakalo proljetno cvijeće (najčešće ljubičice) i jagorčevine u čistoj vodi, kojom bi se djeca i ukućani umivali kako bi imali lijepo lice. Uskrsni običaji počinju s Cvjetnicom kada se Crkva prisjeća Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe kada ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama. Cvjetnica je ujedno i posljednja nedjelja korizme kada se u crkve nose na blagoslov zelene grančice jele, tise ili masline i sl. Po dolasku iz crkve uz molitvu, blagoslovljenom vodom se prethodno blagoslovi kuća i okućnica a potom vjernici zataknu dio blagoslovljene jelice za stropnu gredu, raspelo ili sliku sveca, kako bi uz blagoslov donijela i zaštitu od groma i uroka. Ove grančice bi se također odnosile na njive i u voćnjake kako bi urodili plodom. Vrsta blagoslovljenih graničica različita je u Hercegovini i Bosni.

Za katoličko stanovništvo u Hercegovini karakteristične su maslinove i palmine grančice dok su za katoličko stanovništvo u Bosni grančice jele ili kakvog drugog crnogoričnoga drveta. Spomenute grančice također su se nosile na grbove svojih najbližih, a jedno vrijeme u okolici Travnika na groblja su se nosile ovršice – vrhovi jelovih grana, dužine do jednog metra, ukrašene krep – papirom u boji ili prvim proljetnim cvijećem. Zanimljivo je kako se u okolici Fojnice uz grančice jelovine, tisovine, šimšira, i sl. blagoslivljaju razni drveni predmeti od jelovine: teljige, špice, preslice, vretena čime se želi da blagoslov prijeđe i na njihov rad i stoku.

Također, u okolici Fojnice ,u pojedinim selima, običaj je uoči Cvjetnice paliti krijesove. Nekada je bio običaj na području Viteza, Travnika, Novog Travnika i Busovače subotom uoči Cvjetnice djeca bi nabrala prvo proljetno cvijeće. Ujutro bi se namakalo proljetno cvijeće (najčešće ljubičice i jagorčevine) u čistoj vodi, kojom bi se djeca i ukućani umivali kako bi imali lijepo lice.