Bio je to nogometni ugođaj koji se ne zaboravlja

Hajdukovci s pijetetom

I dva dana nakon utakmice Vitez : Hajduk (0 : 3) i povratka Splićana kući, u Vitezu se prepričava i komentira prvi dolazak uopće, popularnog splitskog kluba u Vitez, na svečanost obilježavanja 70.-te godišnjice osnivanja viteškog premijer ligaša.

Prepričavaju se i komentiraju dojmovi…, sve ono što se događalo u 24 sata boravka hajdukovaca u Vitezu, a sukus svih razgovora, komentara, dojmova, mogao bi biti:

Bio je to događaj za pamćenje, dan za nezaborav ljubiteljima nogometa, prije svega brojnim navijačima Hajduka, na ovim prostorima najpopularnijeg kluba, pa i unatoč ružnom, kišovitom i prohladnom vremenu. No treba  reći da je ružno vrijeme ipak znatno utjecalo na očekivani spektakl, iako su Spličani doživljenim u Vitezu i više nego zadovoljni, čak iznenađeni. I predsjednik Hajduka, Ivan Kos, nije prihvatio našu konstataciju da je ružno vrijeme ipak pokvarilo spektakl.

Ivan Sajević i Ivan Kos

Ne mogu se složiti s vama da su kiša i hladno vrijeme pokvarili feštu, nogometni i iznad svega prijateljski sportski ugođaj. Sve što smo ovdje doživjeli, dobrodošlicu, iskazano gostoprimstvo na svakom koraku od znanih i neznanih, navijače torcidaše…, to ni kiša, ni hladno vrijeme, a čini mi se da je i snijeg padao, nisu mogli pokvariti sportski i prijateljski ugođaj. Evo, reći ću, kada je riječ o posjeti na utakmici, po ovakvom vremenu bilo je više ljubitelja nogometa nego na većini prvenstvenih prvoligaških utakmica u Hrvatskoj“, kazao je predsjednik Hajduka Ivan Kos, a o suradnji Viteza i Hajduka čija će konkretizacija biti uskoro gotova i sporazum potpisan, je kazao: „U ovaj projekt krenuli smo još prije nekoliko mjeseci s klubovima u Dalmaciji, i drugim krajevima Hrvatske, a evo i u Vitezu. Prije svega, riječ je o suradnji u radu s mladim  selekcijama i mi ćemo Vitezu dati sve što možemo, što znamo i imamo, a to je prije svega organizacija i rad  u omladinskom pogonu – stručnjaci, edukacija trenera kod nas u Splitu ali i ovdje u Vitezu. A za uzvrat, bude li, a ne dvojim da će ih i biti, mladih i talentiranih dječaka s ovoga područja da završe u našem Hajduku. Bude li tako, tko onda sretniji od nas. Ovo je prilika i reći: Hvala NK Vitezu na povjerenju, na organiziranju našeg dolaska i boravka u Vitez, hvala našoj dragoj Torcidi, prije svega torcidašima iz Viteza ali i iz drugih srednjobosanskih gradova, velika hvala Vitežanima…, zaista smo se ovdje osjećali lijepo, ugodno, među svojima, moglo bi se i tako reći“.

A kada je riječ o Torcidi i utakmici na Gradskom stadionu, zdušno su navijali, pjevali prigodne pjesme,  burno odobravali svaki uspješan potez igrača Hajduka…, ali isto tako i svog Viteza. Vole Hajduk, „živimo Hajduk“, ali volimo i svoj Vitez. A to je na konkretan način osjetio i doživio mladi Ivan Prtajin kada je golom povećao vodstvo Hajduka na 0 : 2. Taj lijepi gol, očito je vrlo talentiranog, tehnički „potkovanog“ Prtajina, torcidaši su burno pozdravili,  a mlađani strijelac je otrčao prema njima, skočio na ogradu i malo je nedostajalo da ga razdragani torcidaši ne „prebace“ na tribinu. „Sretan sam bio radi postignutog gola, a kada sam čuo  i vidio oduševljenje Torcide nisam odolio s njima podijeliti radost. A znam, znam, vidio sam i čuo tijekom utakmice da oni navijaju i pozdravljaju i svoj Vitez, to je zaista neuobičajeno na utakmici, ali je lijepo, mene se ta „dvostruka“ ljubav dojmila. Hvala Torcidi, kazao je simpatični Prtajin.

Kapetansku traku u Vitezu nosio je dvadeset trogodišnji Josip Radošević, autoritativno, kako to kapetanu Hajduka i priliči. Bilo je i nekoliko njegovih „bombi“, ali što se Radoševića tiče, Vitez je bolje prošao od Evertona.

„Iskreno ću vam reći u Vitezu smo doživjeli daleko više lijepoga od očekivanog. Ustvari, nismo imali razloga za neka posebna očekivanja, ali dočekani smo na najljepši mogući način. Sve je „štimalo“, sve je bilo na visokoj razini, a domaćini, Vitežani, naša Torcida iz Viteza i okolnih mjesta…, sve je bilo podređeno nama, sve se činilo da se iz Viteza u Split vratimo zadovoljni. I vratili smo se, čak i više nego zadovoljni“, kazao je Radošević.

Ponašanjem, igrom i susretljivošću simpatije mladih Vitežana plijenio je Tomo Bašić.

„Drago mi je to čuti, osjetio sam to, nekakvu kemiju. Prvi put sam u Vitezu, u ovom lijepom kraju Bosne. I reći ću vam, kada smo mi igrači saznali za gostovanje u Vitezu, jednostavno nismo znali „kuda idemo“. A, evo,  u samo 24 sata, koliko smo boravili u Vitezu, vidjeli smo, osjetili smo da smo došli među prijatelje, ljude otvorena srca, među svoje brojne navijače, a  većina nas, posebno Hamza, Lopez, Ohanzdza…nisu mogli ni zamisliti da ih, ovdje u srcu Bosne, u drugoj državi, ima toliko. Našim novim prijateljima, nogometašima NK Vitez, želim bolje sportske rezultate, da ostanu u Premijer ligi. Vjerujem da hoće, dobra su momčad. Sa sobom u Split nosim lijepe uspomene i nadam se da ću jednoga dana ponovo dići u Vitez, profesionalno ili privatno. Hvala Vitezu i Vitežanima“.

Nakon završetka utakmice novinarima se obratio i jedan od čelnih ljudi NK Viteza, svojevremeno i nogometaš ovoga kluba, Bojan Rajković. Izrazio je zadovoljstvo što je dolazak  i boravak u Vitezu popularnog Hajduka protekao u najboljem redu, na veliko zadovoljstvo Spličana, a osvrnuo se i na  uspostavi suradnje između NK Vitez i HNK Hajduk.

Bojan Rajković

„O suradnji razgovaramo  i dogovaramo se već dva-tri mjeseca, a što ćemo, uskoro, i do kraja definirati. To je veliki  događaj i iskorak za naš Vitez, za navijače i jednog i drugog kluba u Vitezu i na širem području. Mi, naime, novoizabrano rukovodstvo NK Viteza, uz rezultate što je svakako naš primarni zadatak, naš klub u svim segmentima , poglavito u organizacijskim – rad u omladinskom pogonu želimo nove kvalitetnije iskorake. Na tom tragu je i dolazak Hajduka u Vitez i uspostava međusobne suradnje od koje bi, dugoročno, koristi trebali imati i mi i Hajduk. A ima ovdje kod nas, na ovom području i bit će „nogometnog štofa“ pa i za Hajduk, Zašto ne“, kazao je Bojan Rajković

Poslije utakmice, navijači su „nervirali“ trenera Hajduka Joana Carilla. Jer na platou ispred klupskih prostorija,  odakle su hajdukovci trebali krenuti na zajedničku večeru, napravljen je pravi „šušur“, gužva. Stotine navijača, roditelja s djecom…, htjeli su se fotografirati s igračima Hajduka, tražili su autograme…Stariji navijači su pitali za svoje nekadašnje ljubimce, za Zvonku Begu, Šurjaka, Buljana… Jedan od najstarijih navijača u Vitezu, osamdesetogodišnjak Ivo Pocrnja, donio je sir i rakiju i molio da se ro preda Frfi, bivšem igraču Hajduka, Draženu Mužiniću… Taj susret, „šušur“, neplanirani, trajao je i potrajao je i više od dvadesetak minuta, više nego što je to trener Carillo mogao i zamisliti. Na kraju se i on „predao“, prestao se ljutiti, pozdravljao se i fotografirao s navijačima, shvatio je, valjda,  da se i ovdje u srcu Bosne, u drugoj državi za Hajduk ne navija, nego se Hajduk voli.

Prethodni članakViteški akordi mini turnejom započeli obilježavanje proslave 20. rođendana
Sljedeći članakBusovača: Završene radionice o prevenciji vršnjačkog nasilja