Sveta misa ujedinila bošnjačku političku scenu

Nevjerojatno je kako i koliko se atakira, puca se iz svih oružja, na Crkvu, na vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita, kardinala Vinka Puljića, zbog svete mise zadušnice za žrtve Bleiburga i Križnoga puta. A žrtve su vojnici NDH, koji su se predali Englezima – ustaše, domobrani, žandari…,  civili koji su bježali pred partizanskom najezdom, Hrvati u najvećem broju, ali i veliki broj muslimana pripadnika vojnih formacija NDH i muslimanskih civila.

Bošnjačkoj politici u BiH, bez obzira na stranačku pripadnost, ta misa, ili kako oni kažu, to okupljanje, za njih je potpuno neprihvatljivo, jer krimen je i samo se moliti, posebno u Sarajevu, za zlotvore ustaškog režima, za Pavelića, za podanike „fašističke NDH“.

Kako objasniti gluhim, pokazati i dokazati slijepim, da to nije i neće biti molitva za zločince, za NDH, nego za ljude, za desetine tisuća, neki povjesničari tvrde i više stotina ljudi, koji su mućeni i zločinački, fašistički ubijani i ubijeni od svibnja 1945 pa još godinu, dvije kasnije, na dugom Križnom putu od Beliburga pa sve do rumunjske, bugarske i grčke granice.

Na tom putu ostalo je stotine masovnih grobnica mučenih i ubijenih, bez ikakvog provedenih provjera, sudskih procesa, što su, i jesu li kakvo zlo, zločin učinili. A mnogi od njih sigurno nisu! Jer, početkom svibnja 1945. godine u zbjegu ka Austriji,  kako bi se predali demokratskoj (?) vojsci Saveznika, prije svega Englezima u Koruškoj, bilo je preko milijun vojnika NDH, ali i desetine tisuća hrvatskih civila, među njima stotine i tisuće cijelih obitelji.

Bježali su  u potpuno neizvjesnost od krvožednih osloboditelja partizana. Treba samo pogledati film „Huda jama“, treba vidjeti posmrtne ostatke iskopanih, veliku hrpu ženskih pletenica, treba se informirati o stotinama „hudih jama“ u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini… i tko zna gdje još,  Treba čitati knjige dokumentarnog karaktera, službene dokumente iz arhiva… a ako se nema povjerenja i, recimo, Slovenca Ljeljaka ili povjesničara Josipa Jurčevića, Hrvata…, treba čitati dokumentarne knjige povjesničara Francuza, Škota…, posebno Engleza ruskoga podrijetla, grofa Nikolaja Tolstoja. Ali, to antifašisti (?) neće. Istina je samo ono što oni znaju i što hoće znati. I moliti se za duše tih bez suda ubijenih mučenika, za čije se grobove ne zna, za dvojicu bošnjačkih članova Predsjedništva BiH, za predsjednika udruženja Židova u Sarajevu, ali i za  druge antifašiste (koje u BiH mogu ujediniti samo ataci na  Hrvate), je grijeh nad grijehovima, iako Crkva (katolička) nikada nije negirala ili branila zločine i zločince s hrvatske ili s druge ili treće strane.

Autor kolumne, Zvonimir Čilić, prilikom posjeta Bleiburgu

Zlo je, naime, ne reći da je zločina bilo s jedne, druge i treće strane u kojima su mnogi nedužni stradali. No sada je moliti se  za duše stradalih i ubijenih je krimen i to, pod svaku cijenu treba spriječiti. Finci čak poziva građane Sarajeva da oko  sarajevske katedrale naprave „živi lanac“ kako ustaše ne bi mogli u katedralu uči, da tu slave,  već unaprijed,  inkriminiranu svetu misu.

Zanimljiv je taj Finci! Nikada ga nismo čuli da je rekao bar jednu riječ osude svojim sunarodnjacima u Izraelu za sve ono što čine i rade muslimanima u Gazi, a što bi se, u nekim slučajevima, bez ikakvih ograda, moglo karakterizirati fašizmom. Ništa ne govori  što je bilo s sinagogama u Travniku, što je sa židovskim grobljem u tom gradu? A sin ustaše(?), potpisnik ovih redaka, koji za grob svoga oca i još sedmoricu bliskih rođaka, ne zna, slikao je i pisao o tom židovskom groblju u Travniku zaraslom u korov i šikaru. Tekst je bio pod naslovom:“Kao da ih nikada nije bilo“. I onda su se javilo nekoliko Hrvata iz Viteza (valjda ustaških potomaka) koji su htjeli očistiti i urediti to groblje. Nakon toga dolazili su neki Židovi iz Sarajeva, groblje je tada uređeno(Javno komunalno poduzeće Travnik), međutim ponovo je zaraslo u korov, A od Fincija ni glasa nikada nismo čuli.

Vrli Željko Komšić, drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, Sejdo Bajramović ovoga vremena, kaže onako odlučno kako samo on to zna – „Bosna i Hercegovina nikada neće biti fašistička“, Pa tko je to, „usijana glavo“,  rekao, tko to želi, je li te na takvo što asocirala  sveta misa zadušnica koja će se slaviti 16. svibnja u sarajevskoj katedrali u kojoj se molio i svetac – Ivan Pavao II. Pa zar bi kardinal Vinko Puljić zlorabio Katedralu, mjesto vječnog počivališta prvog vrhbosanskog nadbiskupa, Josipa Štadlera uz  čije se mjesto njegovog vječnog počivališta klečeći molio Sveti Otac Ivan Pavao. E moj Komšiću!!!

Vrijedi upitati „bošnjačke“ članove Predsjedništva BiH, Izetbegovića i Komšića, zašto konačno ne provedu Rezoluciju vijeća Europe od siječnja 2006. godine „o potrebi međunarodne osude totalitarnih komunističkih režima“ kojom se snažno osuđuju zločini komunizma. Tu spadaju, nema dvojbe i zločini počinjeni nad zarobljenim vojnicima NDH i hrvatskim civilima koje su Englezi predali zločincima partizanima.

Prije desetak godina, ili prije koju godinu više, na komemoraciji na Bleiburškom polju, u svom obraćanju efendija Bašić nije se ustezao ustvrditi da je Bleiburg najveća grobnica muslimana u Europi. Hoće li to dvojica „bošnjačkih“ članova Predsjedništva BiH negdje spomenuti, možda demantirati? Hoće li  nekad i negdje, bilo kada, konačno reći i priznati, da su, jasno i glasno rečeno, fašističke zločine činili u prošlom ratu u BiH i pripadnici tzv Armije BiH. Ili će, tko zna po koji put, Izetbegović ustvrditi  kako to nije činjeno a ako i jest,  to su bili sporadični slučajevi. Je li strijeljanje 37 hrvatskih ranjenih i zarobljenih vojnika i hrvatskih civila u Maljinama kod Travnika, sporadični slučaj zločina? Ili zločin u Križančevu Selu (za koji, hvala Bogu, konačno, ima i (o)suđenih). Što je sa zvjerstvima odrubljivanja  glava Hrvatima  u Orašcu i Čuklama u općini Travnik. Što je sa zvjerstvima koja su počinili pripadnici 7 muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH u Vozuči  nad srpskim vojnicima i civilima. Svoje junake(mudžahedine), antifašiste,  u Vozući su posjetili i sadašnji (prvi) Džaferović bošnjački član Predsjedništva BiH ( Komšić je drugi), i ratni Alija Izetbegović. Što reći za još uvijek neistražene zločine  u Kazanima…?

Jesu li fašistički zločini prognati 150.000 Hrvata iz srednje Bosne i pljačkanje i uništavanje njihovih domova. Je li ubijanje povratnika Hrvata  na svoja opustošena ognjišta sporadični slučaj zločina. Što su radili Hrvati u Zenici u Glazbenoj školi? Možda učili svirati? Što su Hrvati Bugojna mjesecima radili na nogometnom stadionu (dvadeset ih je i nestalo)? Možda trenirali nogomet? Tko je sve to činio? Zna se!!! Pripadnici tzv. Armije BiH.

Jesu li to, možda potomci najzloglasnije ustaške postrojbe „Handžar divizije“ čiji su pripadnici odreda bili muslimani. S pripadnicima „Handžar divizije“ ka Austriji prvih dana svibnja 1945. godine, s drugim vojnicima NDH i hrvatskim civilima, povlačili su se i članovi njihovih obitelji, kao i članovi obitelji Muslimana, vojnih časnika NDH i visokih dužnosnika u strukturama izvršne vlasti. I veliki broj njih završio je na Križnome putu u nekoj od više stotina „hudi jama“. I za njihove duše  16. svibnja molit će se u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu.. A mi koji nemamo priliku prisustvovati toj svetoj misi, molit ćemo se sa svojim crkvenim velikodostojnicima u svojim domovima, uz tv ekrane, za njihove duše, za BiH drugačiju, bolju, pravedniju, tolerantniju, pošteniju, ravnopravniju… što sada ni slučajno nije.  To treba zahvaliti kojekakvim  „komšićima“ („bajramovićima“), „izetbegovićima“, „nikšićima“ …, kojekakvim antifašistima,   koji nam žele nametnuti Bosnu i Hercegovinu kakva ne može i nikada neće biti.  Bosnu i  Hercegovinu u kojoj bi mi Hrvati bili tek „bosanski katolici“, u  kojoj bi nama Hrvatim birali ne samo člana Predsjedništva, nego, kako su „potjerali“ i našeg nadbiskupa, biskupe…

E te vaše želje i vaši ciljevi nikada vam se neće ostvariti!!!

Prethodni članakFOTO i VIDEO: JU Dječji vrtić Vitez spreman za početak rada
Sljedeći članakNajavljeni novi odlasci građana iz BiH, posao neke već čeka