Svečano proslavljen blagdan Velike Gospe u župi Dolac

Blagdan Velike Gospe u Lašvanskoj dolini posebno svečano se slavi u travničkoj župi Dolac, čija je nebeska zaštitnica ova svetica. Na blagdanskim svečanostima u ovoj župi, već tradicionalno, i ove se godine okupio veliki broj vjernika iz župa Lašvanske doline, ali i iz udaljenih mjesta s područja srednje Bosne. Među njima bili su i brojni dužnosnici političke i izvršne vlasti, kulturnog i gospodarskog života Srednjobosanske županije. Blagdanska sveta misa, kao i u ranijim godinama, slavljena je u dvorištu župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Zoran Livančića, gučogorskog gvardijana fra Drage Pranješa Čarlija, te još desetak svečenika okolnih župa, svetu misu je predvodio fra Mirko Filipović, vikar samostana na Plehanu.

Blagdanskoj svetoj misi, nakon koje je glazbeni program održao bend Angelus,  prethodile su svečanosti Trodnevnice Velike Gospe, a svetu misu uočnicu predvodio je dr. vlč dr. Željko Marić, ravnatelj Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku.

Ova župa osnovana je daleke 1827. godine. Crkva se počela graditi 1853., a završena je i posvećena 1854. pa se ove godine obilježava i 160 godina njezine izgradnje. Novoizgrađenoj crkvi, i sada jednoj od najljepših u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, liječnik iz Bologne, Bodecki, tada je darovao kip Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, udovica Josipa bana Jelačića darovala je misnicu, a književnik Ivan Kukuljević – Sakcinski, umjetnički vrijednu sliku sv. Petra koja se i danas čuva  u župnom uredu u Docu.

Kao rijetko koja župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Dolac ima i svojevrsnu monografiju koja nosi  naziv  „Korijeni života“ autora fra Ladislava Fišića, a govori o povijesti te župe i cijele Lašvanske doline. Crkva u Docu , jedna od najstarijih u Bosni, u bivšoj državi je bila pod posebnom zaštitom kao spomenik kulture, a tijekom proteklog rata cijela župa i župna crkva pretrpjeli su velika stradanja. Uništene su orgulje muzejske vrijednosti, treće po starosti na Balkanu, inventar, vitraje, freske, oltari, teško je oštećen krov pljačkom krovnog lima, pa su zidovi i temelji punjeni vlagom i prijetilo je urušavanje crkvenoga zdanja. Na sreću, velikim naporima i uloženim materijalnim sredstvima, crkva je spašena i u unutrašnjosti potpuno obnovljena, kao i župna kuća. No, najviše je stradala „živa crkva“. U ratu je poginulo ili je ubijen 101 župljanin, više stotina ih je lakše ili teže ranjeno. Svi župljani su prognani, a njihova imovina je opljačkana ili potpuno uništena. Sad u župi, od predratnih 4.200 vjernika, živi njih nešto više od polovice od predratnog broja,  nadprosječne starosne dobi. A povratak je, već odavno, zaustavljen zbog nedostatka (?) materijalne pomoći, zbog nedostatka političke volje, te političkih i administrativnih prepreka, pljački, zstrašivanja pa i zločinačkih akata počinjenih nad povratnicima hrvatske nacionalnosti i nad njihovom imovinom.

Zvonimir Čilić

Prethodni članakBez rezultatskog imperativa u Široki
Sljedeći članakVitez domaćin 18. Dana planinara Planinarskog saveza Herceg Bosne