Suđenje za ratni zločin u Križančevom Selu: Purić i ostali – Saznanja o stradanju brata

Vitez 22.12.1993. godine. U napadu na Križančevo Selo postrojbe Armije BiH ubile 64 vojnika i civila, a selo zapaljeno i opljačkano. Ranjeno i zarobljeno 30 vojnika koje je registrirao Međunarodni Crveni Križ, a koji su nakon 39 dana posredstvom UNPROFOR-a i europskih promatrača razmjenjena na crti razdvajanja zvanoj Gropčić kod Dubravice. Tijela su im bila potpnuo izmasakrirana tako da ih je jedva prepoznala bližnja rodbina. Za taj zločin još nitko nije osuđen.

Svjedok Tužiteljstva BiH je izjavio da je saznao kako je njegov brat ubijen nakon što se predao prilikom napada na Dubravicu kod Viteza u prosincu 1993. godine.

Zoran Šafradin je kazao da je bio na liječenju nakon ranjavanja i da nije bio tu 22. prosinca 1993. za vrijeme akcije.

On je čuo da su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) bili na liniji kod Šafradinovih kuća i da su se nakon napada predali. Saznao je da je Nikica Šantić pobjegao i da je jedini preživio.

Šafradin je rekao da je njegov brat Stipo kasnije razmijenjen i da je tijelo bilo masakrirano. On nije bio na identifikaciji, ali je informacije dobio od drugih.

Na pitanje da li je nešto čuo o počiniteljima, svjedok je odgovorio da su se spominjala neka imena.

“Uvijek su prvo spominjali Muharika, Roki. (…) Prezime je Sarajlić”, kazao je Šafradin.

Svjedok se nije precizno izjasnio da li se sjeća od koga je čuo za Muhariku, odnosno Rokija.

Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, sudi se Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Na poziv Tužiteljstva svjedočio je i Atif Mujanović, koji je bio angažiran pri informativnoj službi u Počulici kod Viteza. On je rekao da im je glavni zadatak bilo održavanje veze sa Starim Vitezom, kao i praćenje medija.

Mujanović je izjavio da su šefa Suada Salkića izvještavali o vijestima objavljenim u medijima. Svjedok je u istrazi naveo da su izvješća prosljeđivali komandi 325. brigade, a na ovom ročištu je kazao da je tako trebalo, ali da ne zna da li je tako i bilo.

On je rekao da zbog zdravstvenih komplikacija nije bio na poslu u vrijeme akcije 22. prosinca, ali da je poslije čuo na “Radiju Herceg-Bosne” iz Viteza da je izvršen napad na Križančevo Selo i da je pobijeno 76 ljudi. Kazao je da nije vjerovao da je to točno.

Mujanović je u istrazi naveo da su neprerađene informacije preko Salkića prenosili komandi, ali je danas rekao: “Mi smo šefu, ne znam da li je on komandi.”

Predočeno mu je i da je u iskazu iz istrage naveo da su za Božić čitana imena poginulih i da su ih snimili, te obavijestili komandu. Mujanović je bio kategoričan da nisu ništa snimali, a da su imena čitana i da su šefa pitali da li mogu objaviti informaciju.

Suđenje bi se trebalo nastaviti 20. prosinca.

Marija Taušan / Detektor.ba