Suđenje za ratni zločin u Križančevom Selu: Purić i ostali – Prebacivanje tijela na Crvenu zemlju

Vitez 22.12.1993. godine. U napadu na Križančevo Selo postrojbe Armije BiH ubile 64 vojnika i civila, a selo zapaljeno i opljačkano. Ranjeno i zarobljeno 30 vojnika koje je registrirao Međunarodni Crveni Križ, a koji su nakon 39 dana posredstvom UNPROFOR-a i europskih promatrača razmjenjena na crti razdvajanja zvanoj Gropčić kod Dubravice. Tijela su im bila potpnuo izmasakrirana tako da ih je jedva prepoznala bližnja rodbina. Za taj zločin još nitko nije osuđen.

Svjedoci Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ispričali su kako su prebačena tijela nakon akcije na području Viteza u zimu 1993. godine.

Nijaz Sarajlić kazao je da bio pomoćnik komandanta za logistiku Trećeg bataljona 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Prisjetio se kako je nakon akcije, u večernjim satima, dobio zadatak od komandanta bataljona Ibrahima Tarahije da se prebace tijela poginulih s linije u selu Dubravica.

“Ja sam naredbu proslijedio Bakiru Novaliću. Poslao sam ga sa zapregom u Dubravicu”, rekao je Sarajlić.

U ranijem iskazu svjedok je naveo da su tijela prevezena od kuće Džeme Sarajlića do lokaliteta Crvena zemlja. Kazao je i da je poslije rata čuo da se radilo o zarobljenim u akciji koji su ubijeni u blizini kuće Džeme Sarajlića.

On je na ove navode rekao da nije čuo da su ubijeni. Potvrdio je da je potpisao iskaz u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), ali da ga nije mogao pročitati bez naočala. Nije tvrdio ni da mu je neko dopisao riječi.

Na pitanja Obrane, svjedok je potvrdio da je o predmetu razgovarao i u Tužiteljstvu, ali da nije sačinjen zapisnik. Prema braniteljici Lejli Čović, to govori o zakonitosti istrage, jer je Tužiteljstvo dužno sačiniti zapisnik o svakoj službenoj radnji. S tim se nije složio tužitelj Ivan Matešić.

Sarajlić je svjedočio na suđenju Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću, te Kasimu Kavazoviću.

Oni su optuženi za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok Bakir Novalić ispričao je kako je zaprežnim kolima prebacio tijela. Kazao je da je otišao do okuke prema Šafradinovim kućama, kod kuće Džeme Sarajlića, i da su pripadnici Civilne zaštite ubacili deset do 12 tijela u uniformama.

On je rekao da je za to vrijeme prošetao, a potom odvezao kola do Crvene zemlje, gdje su tijela iznesena.

Tužitelj Matešić predočio je svjedoku raniji iskaz u kojem je naveo da je od pripadnika Civilne zaštite čuo da su ti vojnici bili zarobljeni i strijeljani. U iskazu je naveo i da je čuo da su ih strijeljali Roki, Šaćir i Sadik Omanović.

Novalić je izjavio da su sve to SIPA-ine riječi i da je bio izložen pritiscima.

On je kazao da je, do mjesta gdje su bila tijela, došao cestom. O tome ga je ispitivala Obrana Sarajlića, ističući da joj je to vrlo važno.

Svjedok se složio s braniteljom Nerminom Vilom da je cesta bila pod vatrenim dejstvom i da je tu noć išao obilaznim putem, preko Šljivčice. Složio se da su mu u SIPA-i sugerirali da “navede glavni put”.

Nakon dodatnih pitanja tužitelja, svjedok je ponovo promijenio izjavu i rekao da je došao cestom.

Nastavak suđenja je zakazan za 29. studenog.

Marija Taušan / detektor.ba