Iako je centralno obilježavanje godišnjice HVO-a u srednjoj Bosni svečano i dostojanstveno obilježeno još u petak polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na spomen-obilježje u Križančevu Selu nadomak Viteza, u travničkoj općini to je učinjeno u ponedjeljak, na 21. godišnjicu osnutka Hrvatskog vijeća obrane.
Istina, tijekom proteklog vikenda na grobove poginulih pripadnika HVO-a u Travniku i u drugim srednjobosanskim općinama gdje su se Travničani borili i ginuli, upaljene su svijeće, a u ponedjeljak, na 21. godišnjicu osnutka HVO-a, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, predvođeni predsjednicima Udruge nositelja ratnih odličja i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata, pukovnicima, Jozom Stojakom i Ivicom Kolendom, svježe cvijeće su položili i svijeće upalili uz centralni spomen-križ na travničkom ratnom groblju „Prahulje”, gdje je i pokopan najveći broj poginulih i ubijenih pripadnika HVO-a Travnika i hrvatskih civila iz ove općine.
A upravo je Travnik i prednjačio u srednjoj Bosni u organiziranju obrane od srpskih agresora i u kasnijem organiziranju HVO-a, a i prve žrtve HVO-a u srednjoj Bosni, uz Vitežane Iliju Petrovića i Josipa Kureviju (3. svibanj 1992. godine prilikom zauzimanja skladišta naoružanja tzv. JNA u Slimenima), su Travničani, njih 14 koje su, nakon oružane borbe pripadnici paravojnih srpskih snaga na platou Vlašića, na mjestu zvanom Galica, zarobili, ponižavali, mučili i zvjerski ubili 15. svibnja 1992. godine.
Travnik je i najveći ratni stradalnik u srednjoj Bosni, pa i u BiH, kada su Hrvati u pitanju. A to potvrđuje i 427 poginulih i ubijenih pripadnika HVO-a i 124 ubijena civila, 29 malodobne djece koja su ostala bez oba i 540-toro njih bez jednog roditelja.
Sa svojih ognjišta, od strane srpskih paravojnih snaga, uz pomoć postrojbi tzv. JNA sredinom 1992. godine i kasnije, poćetkom lipnja 1993. godine, od strane postrojbi Armije BiH, prognano je 19.600 Hrvata od 26.000 koliko ih je bilo po popisu stanovništva 1991. godine. Njihovi domovi i gospodarski objekti, sakralni objekti, su opljačkani, ošteče4ni, uništeni…,a još uvijek više od 10 tisuća Hrvata Travnika nije se vratilo na svoja opustošena ognjišta.
Ranjeno je oko 1.600 pripadnika HVO-a od kojih je njih više od 600 s trajnim invaliditetom. Još uvijek se 26 branitelja i civila vodi nestalim iako je nedvojbeno da je njihova sudbina tragična, a samo kroz srpski logor „Manjača”, gdje su omalovažavani, ponižavani a neki i mućeni, prošao je 881 pripadnik HVO-a Travnik. I, na žalost, za sve te zločine nad Hrvatima Travnika, srpske i bošnjačke, još uvijek nitko nije odgovarao niti se protiv počinitelja tih zločina vode bilo kakvi procesi.
Zvonimir Čilić / VL
