Strepnje i nadanja Vitežana

Jesenska sezona u Premijer ligi BiH završena je, Vitez je s 14 bodova zauzeo 11. mjesto što je, kako kažu ljubitelji nogometa u Vitezu, više nego dobro kako je sve izgledalo pred start prvenstva i nakon nekoliko odigranih kola. Naime, nakon što su u prvom kolu s Čelikom u Zenici odigrali 0 : 0 i propustili priliku Zeničane i pobijediti, u drugom kolu su, pomalo i nesretno, izgubili 0 : 1 na svom terenu s Olimpikom.

Uslijedio je očekivani poraz u Mostaru od Zrinjskog 2 : 0, a u četvrtom kolu uslijedio je katastrofalni poraz, 0 : 5, od Slavije u Vitezu, što je i presudilo treneru Husniji Arapoviću.

Slijedeća dva kola, u porazu (2 : 1) protiv Širokog u gostima i u pobjedi nad Radnikom u Vitezu (1 : 0), momčad je vodio dotadašnji pomoćnik Husnije Arapovića, Veseljko Petrović, a potom je, na opće zadovoljstvo, ponovo u Vitez došao poznati trener iz Splita, Ante Miše.

Iako je Miše donio i u momčad unio dosta toga dobroga, prije svega red, rad i disciplinu, ostali su mnogi problemi na koje ni Miše nije mogao puno utjecati. Jer, momčad je „formirana u hodu“, pred sami početak prvenstva Vitezu su pristupili Ante Pinjuh iz Zagreba i Ante Hrkač iz Austrije, te u tijeku prvenstva Toni Pezo iz Zrinjskog i Tomislav Čuljak iz vinkovačke Cibalije. Sva četvorica su vrlo dobri nogometaši, pojačanja za Vitez, međutim tjelesno su bili nepripremljeni i na njih se, u većem dijelu jesenske sezone uglavnom nije moglo u potpunosti i u svakoj utakmici i računati.

Već u prvim kolima teško je ozlijeđen Badrov, ozlijedili su se i Miloš, Kapetan, pričuvni vratar Perković…, i sve su to razlozi da je momčad igrala „toplo – hladno“, što je i rezultiralo na kraju jeseni pozicijom na prvenstvenoj ljestvici 11. mjestom, s 14 osvojenih bodova i s mršavom gol-razlikom 10 : 20. Istina, gledajući poziciju na prvenstvenoj ljestvici, za nedovoljno upućene u situaciju, ne izgleda tako loše jer Vitežani bi, sadašnjom pozicijom (11 mjestom) na kraju prvenstva, bili više nego zadovoljni. No, pitanje je kako i hoće li takav plasman uspjeti i ostvariti? Naime, u NK Vitezu, pa i među navijačima, planiran je koji bod više na kraju jeseni, nešto bolji jesenski plasman, bogatija bodovna zimnica, prije svega zbog rasporeda koji im je išao na ruku. U proljeće ih, nema dvojbe, čeka teška borba za očuvanje premijerligaškog statusa, a kada se zna da će u nastavku prvenstva biti domaćini najboljim bosanskohercegovačkim momčadima – Zrinjskom, Širokom, Željezničaru i Sarajevu, onda i nije teško razumjeti strahove i strijepnje Vitežana.

Zabrinjava, prije svega, neefikasnost i nastave li se „muke po napadačima“ teško će se na zelenu premijerligašku granu. Uz to ni vezna linija ne igra na zadovoljavajućoj razini i na tom se planu nešto mora mijenjat. I dok u veznoj liniji baš i nema „unutarnjih rezervi“ (osim Hrkača koji još nije dobio pravu priliku), za napad, mišljenje je mnogih u Vitezu, unutar momčadi ima. Tu se, prije svega misli na Antu Pinjuha koji je, nema dvojbe, imao (pre)malu minutažu, a svakim ulaskom u momčad pokazivao je nesporne napadačke kvalitete. A kada se tomu doda da Smriku, najisturenijeg pa i najboljeg napadača Viteza, ove sezone baš i nije išlo (postigao je samo dva gola), onda zaista čudi što trener Miše Pinjuhu nije davao više prilika. Jer, iako je igrao vrlo malo, postigao je tri prvenstvena i dva gola u kupu. Navijači Viteza su njegov napadački potencijal prepoznali, burno pozdravljaju njegove ulaske u igru, što je i poruka treneru, od navijača također maksimalno podržavanog, da je Ante Pinjuh taj koji može znatno popraviti „krvnu sliku“ napadačkog učinka Vitežana.

Ne treba zaboraviti ni mladog reprezentativca, napadača, Tonija Livančića, koji je nakon ozbiljne ozljede na kraju prošlogodišnjeg prvenstva, cijelu jesen u drugom planu iako je potpuno zdrav, a njegov nogometni potencijal uopće nije upitan. A tu je i brzonogi, uporni i neustrašivi devetnaestogodišnji Dragan Jurčević koji, kao „zapeta puška“ čeka svoju priliku.

Najstandardniji i najbolji igrač Viteza, kapetan Mladen Jurčević, igra kapetanski, produžena je trenerova ruka na terenu, kohezioni faktor momčadi, autoritet i primjer kako se bezkompromisno bori za svoj klub, o aktualnoj situaciji svog kluba i o proljetnim izgledima kaže: “Bit će bolje, uvjeren sam. Kroz zimske pripreme će se i dodatno neke stvari i dvojbe iskristalizirati, imamo mi dobru momčad, i uz jedno ili dva pojačanja ostvarit ćemo mi zacrtani cilj – ostanak u Premijer ligi“, optimističan i odlučan je kapetan momčadi, Mladen Jurčević.