S radošću, svečano, skromno i veselo, pod simboličkim nazivom „Stogodišnji hod s djetetom Isusom”, časne Družbe „Služavki Malog Isusa” u Vitezu, u nedjelju i ponedjeljak obilježile su stoti rođendan svoje članice, Vitežanke, M. Virgine Jelene Ninić, rođene 11. 3 1913. godine u viteškom naselju Rovna. Slavljena je sveta misa zahvalnosti o stotom rođendanu sestre Virgine Jelene Ninić, koju je u kapelici Doma za nemoćne i nezbrinute starije osobe „Sveti Josip”, u Vitezu, predvodio viteški župnik fra Marko Kepić.
Sestre Družbe Služavki Malog Isusa u Vitez su došle 1907. nakon što je prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler kupio imanje veličine 80 jutara i dao ga na upravljanje časnim sestrama ove Družbe, s nakanom proizvodnje hrane za štićenike dječji domova „Betlehem” i „Egipat” u Sarajevu. A vrijedne sestre su ubrzo od ovoga imanja, od „Polja svetog Josipa”, kako su mu dale ime, napravile „mali Misir”, izgradile su i crkvicu posvećenu sv. Josipu i samostan, a komunističke vlasti su ih prognale 1948, a posjed i samostan nacionalizirali.
Zahvaljujući razumijevanju općinskih struktura vlasti, 2001. časnim je vraćen dio posjeda i samostansko zdanje koje su skupa s crkvicom sv. Josipa potpuno obnovile.U samostanu su sestre otvorile Obiteljski centar „Sveti Rafael”, u koji dnevno na rehabilitaciju kod pedagoginje, defektologinje i logopedistice dolazi 20 – 30 djece bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Otvorile su u samostanskom zdanju i dječji vrtić, a u neposrednoj blizini samostana izgradile su i Dom „Sveti Josip”, suvremeni objekt za smještaj nemoćnih i nezbrinutih starijih osoba. U tom domu, mjesto i mir, tek dva-tri kilometra daleko od mjesta rođenja, u jeseni svog života našla je i sestra M. Virgina Jelena Ninić.
A upravo su časne sestre u Vitezu otvorile neke nove vidike i poglede na život, otvorile putove dobrote, vjere, ljubavi, samoprijegora i požrtvovnosti i djevojčici Jeleni Ninić koja je s majkom Marijom i ocem Ivanom iz Rovne išla na nedjeljne svete mise u samostansku crkvicu s. Josipa, gdje je i prvi put vidjela i srela časne sestre. „Istina je, tu se u meni rađala i rodila želja da krenem putom časnih sestara koje sam, još kao dijete s poštovanjem gledala i divila se njihovom radu i djelovanju. Sve su to, u meni, usađivali mama i tata, a stigao mi je i poziv Svevišnjeg, i drugoga životnog puta za mene nije bilo.”, kazivala nam je razborita, mentalno potpuno zdrava, vesela, raspoložena…, Virgina Jelena Ninić. „Cijeli moj život ispunjen je vjerom i samopouzdanjem, jer sam uvijek znala da me Bog vodi kroz život i zbog puta kojim sam krenula nikada, ni najmanje nisam požalila. Naprotiv! I opet bi, bez ikakve dileme, kada bi se sve vratilo na moj životni početak, krenula istim putom”, odlučno kaže Virgina, koja je s 15 godina, po vlastitoj želji, uz blagoslov roditelja, 1925. godine, otišla u Sarajevo gdje je primljena u tzv. „kandidaturu primanja”. Sa 20 godina je položila svete zavjete i postala sestra Služavki Malog Isusa.
U Zagrebu je studirala glazbu, službovala je u Zagrebu, Omišu, Splitu, Vrgorcu, Samoboru, Doboju, Rijeci, u Torontu u Kanadi, Sarajevu, Slavonskom Brodu…, da bi se 2008. vratila tamo odakle je i krenula na taj put vjere i dobrote – u Vitez.
„I ovdje sam sretna, zadovoljna, kroz prozor gledam rodnu Rovnu, a zbog slabijeg vida, lošeg sluha, uglavnom ništa ne čitam, više ne pišem niti skladam pjesme, i najviše vremena provodim u molitvi i u „razgovoru s Bogom”. No, na svemu što mi je dao, Bogu sam neizmjerno zahvalna i moj je život, kao i svakog od nas, u njegovim rukama”, poručuje sestra Virgina.
A čestitati joj stoti rođendan došli su mnogi, znani i neznani, sestre iz svih krajeva BiH i Hrvatske na čelu s provincijalkom Sarajevske provincije, sestrom Admiratom Lučić i generalnom poglavaricom sestrom Radoslavom Radek iz Zagreba. A u popodnevnim satima čestitati joj stoti rođendan došli su i bliska joj rodbina.
Zvonimir Čilić / VL
