Spomen na prve poginule pripadnike HVO-a Vitez

Prvi oružani sukob HVO-a i tzv. JNA u srednjoj Bosni dogodio se 3. svibnja 1992. godine, na Slimenima. Naime, do sukoba je došlo nakon što su propali dvodnevni pregovori hrvatskih civilnih i vojnih struktura i zapovjedništva velikog skaldišta naoružanja i vojne opreme tzv. JNA u Slimenima iznad naselja Dolac u općini Travnik.

Oružanu akciju vodili su pukovnik Filip Filipović, kasnije zapovjednik Z.P Vitez, sada general bojnik u mirovini, Mario Čerkez, tadašnji zapovjednik Općinskog stožera HVO Vitez, kasnije zapovjednik „Viteške” brigade HVO-a iz Viteza, dugogodišnji haški uznik i Darko Kraljević, zapovjednik HOS-a Vitez, kasnije HOS-a srednje Bosne i PPN „Vitezovi, tragično poginuo u lipnju 1995. godine.

U tom prvom sukobu oružanih snaga Hrvata srednje Bosne s pripadnicima tzv. JNA i srpskim paravojnim postrojbama, pale su i prve hrvatske žrtve na tom području. U borbama za skaldište naoružanja i vojne opreme, u kojemu je bilo i ranije oduzeto (samo u sredinama s hrvatskom i bošnjačkom većinom) naoružanje općinskih teritorijalnih obrana s područja srednje Bosne, poginuli su Vitežani, Ilija Petrović i Josip Kurevija, a još devet pripadnika viteškog HVO-a i HOS-a je ranjeno. Zaplijenjena je velika količina naoružanja i vojne opreme, a jedan dio predat je postrojbama Armije BiH s područja Viteza, Novog Travnika i Travnika, iako u zauzimanju skaldišta u Slimenim nisu sudjelovali.

Šest dana ranije, 26. travnja, tzv. JNA s dva zrakoplova bombardirala je središte Busovače kada poginuli civili Mirjana Laštro, Mato Vučić i Nazif Skopljak, koji su, ujedno, i prve civilne žrtve srpske agresije na središnju Bosnu. A bilo je to, ustvari odmazda za vojarnu „Draga”, koju su pripadnici tzv. JNA, pod snažnim, upornim višesatnim pritiskom i blokadom, s vojnom opremom i osobnim naoružanjem predali dobro organiziranim i za ovu akciju pripremljenim lokalnim vlastima. Uporni i vješti pregovarač je bio Dario Kordić, tada politički lider Hrvata srednje Bosne, kasnije predsjednik HDZ-a BiH, od 1997. haški uznik (dragovoljno se predao op.a.), sada u Austriji na izdržavanju 25-godišnje kazne zatvora.

Ovaj sukob u Slimenima i bombardiranje rubnih područja Viteza (bez žrtava) i Busovače, te prve žrtve koje su pale, bili su i nagovještaj svega krvavog što je slijedilo, največeg stradanja hrvatskog puka srednje Bosne u njegovoj višestoljetnoj povijesti, najprije od srpskie agresije a potom u jednogodišnjem bošnjačko-hrvatskom ratu.

Upravo zato i čudi što se ovom (ovim) događajima ne posvećuje daleko veća pažnja i pozornost, da se zna što se, i zašto se, sve to tada događalo i kasnije dogodilo. Jer, i ove godine, na 21.-godišnjicu zauzimanja „Slimena” i pogibije Ilije Petrovića i Josipa Kurevije, sve se svelo na posjet grobovima prvih poginulih pripadnika HVO-a srednje Bosne od strane najuže rodbine, predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskoga rata i nekolicine predstavnika stranačkog života Viteza. A bombardiranje Busovače i pogibije troje nedužnih civila (26. travnja), uz veliku materijalnu štetu, ni na koji način, kao i ranijih godina, nije obilježeno.

Zvonimir Čilić / VL

Prethodni članakUŽIVO: Drama u Čitluku – Brotnjo svladalo Vitez
Sljedeći članakPrva operacija Davida Tarabe u njemačkom Vogtareuhtu prošla uspješno!