Tužnu dvadesettreću godišnjicu pogibije osmoro mališana Vitežani su obilježili s dužnim pijetetom – cvijećem, upaljenim svijećama i molitvom.
Naime, prije dvadeset tri godine, u predvečerje 10. lipnja 1993. godine, minobacačka granata ispaljena s položaja Armije BiH, zauvijek je u igri prekinula: Sanju Garić, Milana Garića, Dragana Ramljaka, Dražena Čečuru, Borisa Antičevića, Sanju Križanović, Augustinu Grebenar i Velimira Grebenara.
Zločin, velika tragedija, dogodio se u viteškom prigradskom naselju Kamenjače, gdje nikada nije bilo vojske ni vojnih objekata. A to su pripadnici Armije BiH znali pa ipak su granatirali i to mirno prigradsko naselje. Za taj zločin još nitko nije odgovarao, a da je profesionalnosti, pravde i pravice, pa i ljudskosti, do odgovornih ni sada, dvadeset tri godine kasnije, ne bi bilo teško doći. No, u Bosni i Hercegovini, na žalost, ni žrtve nemaju isti tretman.
U petak predvečer, uz spomen-obilježje „Osmica“, podignuto u Kamenjačama u znak sjećanja na ubijene mališane služena je sveta misa zadušnica koju je, uz koncelebraciju fra Jurice Periše i fra Ivana Kasala, predvodio viteški župnik, fra Marko Kepić.
Svetoj misi na kojoj se unatoč prijetećoj kiši okupilo više stotina Vitežana, prethodilo je polaganje cvijeća i paljenje svijeća. To su učinili prije svih rodbina, viteški osnovci i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata te predstavnici raznih političkih opcija i struktura vlasti.
