Prije dvadeset godina, 15. travnja 1993. godine, u jutarnjim satima pripadnici A BiH u Zenici, u naselju Podbriježje, presreli su zapovjednika HVO-a Zenica, Živka Totića, njegova četiri pratitelja, Ivicu Vidovića, Antu Zrnića, Marka Ljubića i Tihomira Ljubića izrešetali mecima iz automatskog oružja, a zapovjednika Totića odveli u nepoznatom pravcu. Tom prilikom ubili su i slučajnog očevica-prolaznika, muslimanske vjeroispovijesti. Kasnije, pod pritiskom UNPROFOR-a Živko Totić je zamijenjen za trojicu kasnije uhićenih mudžahedina, iz sastava postrojbi A BiH.
A taj krvavi zločin, u nizu drugih koji su se kasnije počinjeni nad Hrvatima Zenice, posebno nad Hrvatima susjedne Lašvanske doline, ima i dodatno važno značenje. Naime, to je i definitivno bio početak napada Armije BiH na HVO Zenice, dotadašnjeg saveznika u borbi protiv srpskih agresorskih snaga i početak progona i egzodusa Hrvata Zenice kakve u svojoj višestoljetnoj povijesti nisu doživjeli.
Pod žestokim napadima brojčano neusporedivo nadmoćnijih snaga A BiH, postrojbe zeničke brigade HVO-a morale su se povući u Lašvansku dolinu a skupa snjima povuklo se, ili je prognano, i oko 15 tisuća hrvatskih civila od ukupno 25 tisuća koliko ih je do tada živjelo na prostoru ove općine. Njihova imovina je opljačkana i uništena, a oko 300 zarobljenih vojnika i uglednih Zeničana hrvatske nacionalnosti, mučeno je i ponižavano u logorima A BiH, prije svega u KPD i Muzičkoj školi.
Pripadnici brigade „Jure Francetić” nastavili su se boriti u potpuno opkoljenoj Lašvanskoj dolini gdje su se iskazali hrabrošću i odlučnošću , a predvodio ih je mladi zapovjednik, Željko Ljubanić.
Ukupno 133 pripadnika ove brigade su poginula, dvojica se vode nestalim, a više od tristo ih je lakše i teže ranjeno. Više od 10 tisuća Hrvata Zenice nije se vratilo na svoje i u svoje opustošene posjede i domove.
Zanimljivo je, prvi pripadnik ove brigade, Zorko Žepačkić, život je izgubio 18. kolovoza 1992. godine u borbama sa srpskim agresorom braneći Jajce, a i zadnje žrtve Domovinskoga rata, pripadnici ove brigade, Marijan Jonjić, Anto Suknjov, Valentin Lekić i Ljupko Kolak, živote su izgubili također u borbama sa srpskim snagama 30. lipnja 1995. godine na Dinari, na planini Šator, gdje im je i podignuto skromno spomen-obilježje.
No, najviše ih je poginulo u obrani Lašvanske doline, posebno u obrani Viteza, u borbama s pripadnicima A BiH u čijim su se redovima borili i mudžahedini, pripadnici postrojbe El mudžahid iz sastava 7. muslimanske brigade, Prvog korpusa A BiH, čije je sjedište bilo u zeničkom hrvatskom naselju Podbriježje, gdje je prije 20. godina i ubijena pratnja zapovjednika HVO-a Zenice, Živka Totića.
A u povodu tog zločina, koji je prethodio (dan kasnije) i potpunoj blokadi Lašvanske doline, u Podbiježju, uz spomen- obilježje u ponedjeljak su predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata Zenice, te rodbina, prijatelji ubijenih, položili su cvijeće i upalili svijeće. Kratku molitvu opijela predvodili su far Zdravko Anđić i don Vladimir Franjić.
Zvonimir Čilić / VL
