Sami svoji majstori, moglo bi se reći za skupinu građana, bivših i aktivnih sportaša i ne samo sportaša, različite starosne dobi, u jednom od viteških gradskih kvartova.
Naime, ne čekajući „da brijeg dođe Omeru“, stvar su uzeli u svoje ruke i nizom akcija, popravljali su, uređivali i dodatno osmišljavali dječje igralište. Napravili su koš i teren za uličnu košarku, popravili su ljuljaške i klackalice i ispod njih nasuli šljunak, popravili i obojili klupe… I sada tijekom dana, posebno u kasnim popodnevnim i u predvečerje, taj uređeni prostor „vrije“ od djece različitog uzrasta, tu su mame i tate, bake i djedovi koji sjede i uživaju u uživanju njihovih mališana. A igralište za uličnu košarku puno je „od jutra do sutra“.
