Roditeljstvo je težak i zahtjevan posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke zaštite, ali i emocionalnih potreba, što se postiže odgojem.
Odgoj podrazumijeva toplinu, ljubav, razumijevanje, hrabrost, podršku koju roditelj pruža djetetu te kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor.
Roditeljstvo se često nalazi na kušnji. Mnogi roditelji traže savjet kako biti što bolji, odnosno što uspješniji roditelji. Savjet traže i mlađi roditelji i roditelji starije dobi, oni koji imaju jedno ili više djece.
- Osnovna zamka današnjeg roditeljstva krije se upravo u tituli uspješnog roditelja. Brzina i težina vremena u kojemu živimo svakodnevno nam nameće imperativ kompetitivnosti. Gotovo u svemu što jesmo moramo biti kompetentni, sve što radimo treba biti uspješno jer se samo to cijeni.
Ako smo posebno uspješni u svom poslu, želimo tim uspjehom zaraziti i svoje dijete. Ako smo manje uspješni, tada nam je teško i mislimo kako malo imamo i kako nam puno toga i materijalno nedostaje upravo zbog tog neuspjeha. Sve ćemo učiniti da oni imaju više i da budu uspješniji od nas. Često je tu skrivena zamka pretjerane ambicioznosti i nerealnih očekivanja roditelja prema djeci.
Vezano za to roditelji često nameću ili čak podrazumijevaju da i dijete od ranog djetinjstva treba biti uspješno i kompetentno. Stoga već u ranoj predškolskoj dobi upisuju djecu na razne aktivnosti, odvode ih na učenje stranih jezika, na ples, na razne sportove…
U toj dobi djeca jesu spužve i motorički i misaono izvrsno upijaju pokret i znanja, ali to je nepotrebno jer u njihove živote unose sheme, institucije, vršnjake koji ih samo okrznu na satu engleskog, vršnjake s kojima se uistinu ne druže već ih samo viđaju jednom u tjednu…
Takve aktivnosti donose obveze, a ne zadovoljstvo. Današnja djeca naučit će jezike uz računala i televiziju, kojima su svakako izloženi.
- Djeca se ozare nakon dobrog druženja s vršnjacima, najsretnija su nakon dobrog rođendana gdje su se smijali glasno – zabava je ondje gdje je živa riječ, glasan smijeh i pokoja nespretnost prijatelja, gdje je obitelj.
Kako želimo biti bolji roditelji nego što su to bili naši , znamo čak i pretjerati. Trudimo se biti sve samo ne ono što su oni bili. I pritom često pogriješimo, odlazimo u krajnosti i ne odgajamo iz sebe već po novim formulama, a najmanje po onome što osjećamo.
Tu leži zamka negiranja samoga sebe i svojih korijena, koji su, htjeli mi to ili ne, utkani u nas! Samim tim što sve znamo, što imamo nova iskustva, nove spoznaje, drukčiji smo od prijašnjih generacija i možemo biti mirni da nismo zastarjeli. Uz djecu ćemo postati još napredniji jer ona donose svježinu i novo svjetlo.
- U nastojanjima da ih naučimo najboljemu i uvjerimo kako je to što mi mislimo da je najbolje, uistinu za njih najbolje, dugo i beskrajno govorimo, razgovaramo, nagovaramo. Zamka dugih razgovora može nas zaplesti u nerazumijevanje i prekid komunikacije.
Upute, koje im dajemo, složimo u tri rečenice i razumjet će nas. Kada kažemo četvrtu rečenicu, krenuli smo u pojašnjavanje i opravdavanje, a oni nas djelomično i selektivno slušaju. Poruke djeci trebaju biti jasne, konkretne i kratke. Primjere ne trebamo objašnjavati već ih davati. Dobar model bolji je od bezbroj priručnika.
- Zamka roditeljstva je i u tome što često želimo činiti stvari umjesto njih. Umjesto njih pročitati, napisati, otići, obaviti, kupiti, probati… pa sve do onoga i odbolovati, živjeti… I sami znamo kako je to protuprirodno. Dajmo im mogućnosti, ali i slobodu izbora, pa tako i slobodu izbora pripadajućih posljedica.
Dajmo važnost dosljednosti, jasnim i dobro postavljenim granicama, pohvala umjesto pokude ili usporedbe s drugima. I dajmo im sebe, baš takve kakvi jesmo – nespretni, nesavršeni, prosječni. Roditeljstvo je nova uloga, može se učiti, nadopunjavati, ali vezano je za nas, za ono što uistinu jesmo.
