„Bračni partneri koji su jaki u svojoj vjeri i koračaju Božjim putem sigurno se lakše nose s problemima i izazovima današnjeg vremena (…) U braku ne postoji ono JA, nego samo MI i kad to shvatimo, puno lakše prebrodimo svaki problem“, riječi su ovo supružnika Rozić iz Mostara koji već 16 godina, uz Božju pomoć, grade svoju bračnu arku u kojoj brižljivo čuvaju svoje sinove…
Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik
Više nego ikad čini se kako je brak – kakvim ga je sam Bog ustanovio, u krizi, pod stalnim napadima i preispitivanjima… A nikad gori moralni sunovrat u globalnom društvu nije vladao. Valja se zapitati tko je onda „u pravu“?!
Obitelj na tragu Božjeg nauma
Djevojka iz Bosne i Hercegovac Mirjana i Stjepan Rozić – profesorica hrvatskog i latinskog jezika i vjeroučitelj i glazbenik, koji njeguju svoju ljubav još od studentskih dana, svoj dom „grade na stijeni“, vjerom poduprt, te daju ispravan primjer sinovima Marku (16) i Davidu (10) za kojim vrijednostima u životu krenuti. „U današnje vrijeme je uistinu brak izložen brojnim udarcima i izazovima, ali smatramo da je Sveti savez onaj koga je Bog podario muškarcu i ženi. Iako je danas teže nego generacijama prije nas, ipak je važno raditi na odnosu i njegovati ga. Bračni partneri koji su jaki u svojoj vjeri i koračaju Božjim putem sigurno se lakše nose s problemima i izazovima današnjeg vremena. A kako bismo se lakše borili s takvim izazovima, jako je važno uključiti i obiteljsku molitvu“, kazuju nam na početku supružnici dodajući kako je upravo ona ključ sretne obitelji, pogotovo u današnjem vremenu koje je jako ubrzano, kada ljudi nemaju vremena ni za što… Mišljenja su da ukoliko se uspije u tomu, „onda sigurno znaš da si napravio jedan važan korak ka tome da tvoja obitelj bude na tragu Božjeg nauma“.
Jedan od najvećih izazova danas jesu tzv. istospolne zajednice po pitanju čega su Rozići jasni, a vode se zdravim Crkvenim naukom: „Stajalište Crkve je po tom pitanju jasno. Bog je stvorio sve ljude i svakog čovjeka treba jednako poštovati. Međutim, Crkva smatra da su ti čini, homoseksualni, neuredni. Ne odobravamo istospolne ‘bračne’ zajednice, a pogotovo ne odrastanje i odgoj djece u takvim zajednicama. Smatramo kako je jedina prava bračna zajednica – zajednica muškarca i žene u kojoj se daruju jedno drugomu i uz Božji blagoslov grade vlastitu obitelj.“ Naglasili su i kako se zapravo previše pažnje pridaje istospolnim zajednicama, što je, kako kažu, njima svakako i u cilju. „Takva njihova zajednica se ne bi uopće trebala zvati brak, jer znamo što je brak – zajednica muškarca i žene od Boga ustanovljena. Ako jedan takav istospolni par usvoji dijete, na kakav način će oni njega odgajati?! Stoga, definitivno smo protiv toga da istospolni parovi usvajaju djecu“, odlučni su Mirjana i Stjepan.
Roditelji su uzor djeci
Svjesni kako niti jedan odnos nije med i mlijeko, a poglavito ne brak (i to kršćanski), kažu kako je njihov „recept za sretan i stabilan kršćanski brak“ beskrajno razumijevanje, uvažavanje, podrška i ljubav. „No, smatramo kako bi svi bračni parovi trebali naći neki svoj ‘recept’ za sretan brak. Ono što bi nam svima trebalo biti temelj to je redovita obiteljska molitva i nedjeljna sveta misa. Danas često vidimo kako ljudi ne mogu odvojiti nedjeljom sat vremena i otići na misu. Sve je drugo važnije, a ne bi smjelo biti“, podcrtali su naši sugovornici koji su istaknuli kako upravo roditelji trebaju djeci biti uzor u tomu – ako roditelji idu redovito na sv. misu, onda će i djeca.
Dalje su dodali kako je iskren razgovor najbolji za rješavanje bračnih nesuglasica te kako uvijek razgovorom pokušavaju riješiti svaki problem koji im se nađe na putu. „Bogu hvala, svih ovih 16 bračnih godina to smo uspješno rješavali. Ako nismo iskreni jedno prema drugome, onda ćemo jako teško riješiti bilo kakav problem, pa i onaj najmanji. Ne postoji brak koji je savršen, tko god kaže da postoji, laže. Ali treba iz svake svađe, iz svake bračne nesuglasice izvući neku pouku, izvući ono dobro što smo iz toga naučili. Ne smijemo biti tvrdoglavi, gledati samo na sebe. U braku ne postoji ono JA, nego samo MI i kad to shvatimo, puno lakše prebrodimo svaki problem“, naglasili su.
Dotaknuli smo se i toga da – uz svu ljubav koju supružnici pružaju djeci – ipak jedno drugomu trebaju biti zapravo na prvom mjestu. „Bračni partneri kad dobiju djecu, na početku su okupirani novom ulogom, međutim kako djeca rastu, trebali bi pronalaziti vrijeme i graditi svoj odnos. Danas djeca puno više traže pažnje od svojih roditelja nego što smo mi to prije od svojih. U toj svoj silnoj brizi za djecu, roditelji često zaborave ono najvažnije – da su oni prvo muž i žena. Zato je važno znati kad je vrijeme za djecu, a kad je vrijeme da se bračni parovi posvete jedno drugome. To nije baš lako ostvariti, ali kad se parovi dogovore i podijele zajedničke obveze i dužnosti, onda je puno lakše“, posvjedočili su Rozići.
Nema mjesta mržnji
Za roditeljstvo se kaže kako je najvažniji poziv u životu svakog čovjeka, a mi bismo dodali i najodgovorniji, dok su se Mirjana i Stjepan nadovezali kako su današnji izazovi u odgoju djece brojni. „David ima 10 godina, a Marku će sad 16 i potpuno su različiti. Nije nikada bilo lako odgajati dijete u pubertetu, a pogotovo danas. Svijet moderne tehnologije donosi dodatne poteškoće jer je teško nadzirati i kontrolirati djecu koja su često na mobitelima i internetu. Teško je, ali može se. Djecu treba nadzirati kako ne bi skrenula s pravog puta“, kazali su.
No, unatoč svemu tome, čini se kako ovaj bračni par uspješno obavlja svoju roditeljsku zadaću jer, kako kažu: „Naša djeca ne mogu zamisliti postojanje istospolnih zajednica, kršćanski su odgajani i vjeruju samo u zajednicu muškarca i žene.“ „Hercegovina je, na sreću, još uvijek tradicionalna pa djeca nemaju priliku vidjeti istospolne partnere. Učimo ih da poštuju sve ljude, ali da znaju kako je od Boga dan odnos između muškarca i žene. Jako je bitno naglasiti kako ne smiju nikoga mrziti niti gledati drugim očima, znaju da smo svi mi Božja bića, ali isto tako i kako se treba poštovati stav Crkve“, odlučni su naši sugovornici.
Trude se prenijeti na njih sve ono što su baštinili sami od svojih roditelja, jer znaju kako djeca najviše uče gledajući primjer roditelja. „Kršćanski moralni nauk je jedini nauk koji poznajemo i trudit ćemo se koliko god možemo na njegovim temeljima i dalje odgajati svoju djecu ma koliko to danas ne bilo poželjno u svijetu. Mnogi su svetci i blaženici dali svoj život zato što su naviještali Božju riječ, tako da nam oni trebaju biti uzor. Ni danas to nije lako, ali to je naša zadaća. Nažalost, danas se u svijetu traže neke druge vrjednote koje se protive Božjim i nije lako nositi se s njima, ali uz Njegovu pomoć sve se može“, istaknuli su supružnici s kojima smo se dotaknuli i obiteljske molitve koju posebno njeguju.
Čista duša, prije svega!
Svjesni kako bez molitve nema ništa – djecu su još od malih nogu – kada nisu dobro znali ni artikulirati – učili molitvice i molili zajedno s njima, stoga im je zajednička molitva jako važna. „Kao mali jako su dobro pamtili molitve i rado su se priključivali obiteljskoj molitvi. Svake nedjelje zajedno idemo na sv. misu i naši sinovi ne mogu zamisliti život bez toga. Obojica ministriraju i idu i na župni vjeronauk. Kao što je ručak hrana za tijelo, tako bi nama molitva i sv. misa trebale biti hrana i okrjepa za dušu. Svima nam je važno kad negdje iziđemo, da smo lijepi i dotjerani, ali isto tako nam treba biti važno da nam je duša čista. To je još važnije. To je ono što je Bogu važno“, složni su Rozići.
Kažu kako u njihovu bračnom životu ima mjesta za Treću osobu, da dobro ste pročitali. „Vjerujemo da je za kršćanski brak potrebna Kristova živa prisutnost jer ljudi bez Božje pomoći ne bi mogli graditi tako vrijedan savez. Svi smo se mi barem jednom našli u nekoj situaciji kada smo bili bespomoćni, kada nam je trebala Božja pomoć. I On nas nikada nije iznevjerio, nikada nas nije ostavio na cjedilu. Izazova i poteškoća će uvijek biti, ali jednostavno moramo naučiti da sami ne možemo ništa, da bez Boga ne možemo ništa. On je taj ‘Treći’ koji je svima nama potreban. I ako smo nešto krenuli stvarati u životu, a to planiramo bez Boga, to će se urušiti kao kula od karata“, jasni su bili Mirjana i Stjepan.
Njihove nedjelje uvijek su rezervirane za obitelj i druženje, kada su svi okupljeni oko obiteljskog stola i uživaju u zajednički provedenom danu. „Prošle godine hodočastili smo u Međugorje obiteljski i bili smo posebno ponosni na našeg Davida koji je sa svojih 10 godina izdržao težak i naporan put od Mostara do Međugorja. To je bila njegova velika želja. Bilo nas je malo strah da možda neće to moći izdržati, ali s obzirom da znamo koliko je uporan, odlučili smo mu dati priliku. Nakon hodočašća koje je trajalo nekih sedam sati, sretno smo došli na naš cilj, a David je bio preponosan na sebe, a naravno i mi na njega. Na svako hodočašće idemo s nekim zavjetom Gospi, a najčešće se zavjetujemo da nam Bog podari mudrosti i strpljenja u odgoju djece, te udijeli svojih blagoslova“, podijelili su s nama Rozići.
Pozvani smo bez straha pristupiti braku
Razgovor nas je doveo i do činjenice da danas mladi sve više „odgađaju“ sakrament ženidbe. „Današnja omladina se boji stupiti u brak jer nisu sigurni što im donosi budućnost. Žele prvo naći siguran i stalan posao, kupiti stan, proživjeti svoju mladost, pa tek onda stupiti u brak. U tom čekanju brak stavljaju na zadnje mjesto, a trebali bi na prvo. Svim mladim ljudima želimo poručiti da se ne boje braka iako je današnji stav da je kršćanski brak u krizi i da je veliki broj razvoda, pogotovo kod supružnika koji nisu dugo godina u braku.
Osobno znamo dosta parova koji su po nekoliko godina bili zajedno, pa se onda raziđu, nađu druge partnere i nakon kratke veze uđu u brak. Svi mi moramo podržati te mlade parove i ohrabriti ih da bez straha stupaju u brak, uvijek imajući na umu da je Bog uz njih. I još jednom želimo poručiti kako je brak Božja tvorevina nastala iz Njegove ljubavi prema nama. Bog nas nije stvorio kako bi nas ostavio i iznevjerio. Poteškoća će uvijek biti, ali uz Njega ih možemo lakše prebroditi“, poručili su Mirjana i Stjepan u ovom svjedočanstvu svoje 16-godišnje bračne ljubavi i snažna pouzdanja u Boga.
Nitko ne govori da je ijedan poziv lak – niti redovnički/svećenički, bračni, a niti „samački“, ali što god osobe odaberu, ključ „uspjeha“ nalazi se u Božjim rukama, koji čvrsto drži ljestve rasta u odabranom pozivu.
