Roberto Soldić: Rugali su mi se dok sam, pripremajući se za meč, trčao viteškim cestama

Roberto Soldić

Roberto Soldić zvani Vitez, jedan od najtalentiranijih MMA boraca u Europi, rođen je u Vitezu prije 22 godine i iako još vrlo mlad, već je izgradio respektabilnu karijeru u svijetu mješovitih borilačkih sportova. Soldić već drži pojas prvaka u četiri organizacije. Živi i trenira u Njemačkoj, u jednom od najboljih MMA timova u Europi.

Otkud zanimanje za MMA, koji u srednjoj Bosni baš i nema tradiciju?

Za MMA sam se počeo zanimati 2012. godine, kad sam upoznao jednog prijatelja i počeo trenirati s njim.

Kako je izgledao početak?

Bilo je teško. Nismo imali nikakve uvjete, trenirali smo i u podrumu. Često su mi se rugali kad bih trčao cestom. Nisam imao trenera, niti opremu, čak i kad sam tri borbe pobijedio. Znanje sam stjecao na internetu, ali nisam se predavao.

Je li odlazak u inostranstvo nužan za razvoj karijere MMA borca?

Sigurno da MMA u BiH nije razvijen kao u ostatku Europe i svima koji se misle time baviti preporučujem odlazak – najbliže u Zagreb, najdalje u SAD.

Imate li sada sve potrebne uvjete za razvoj?

U Njemačkoj živim i treniram već dvije i pol godine i svakako imam sve, od teretane do trenera i opreme.

U Diseldorfu trenirate s MMA velikanima, koliko Vam je to pomoglo u karijeri?

Trenirao sam s velikim imenima ovog sporta kao što su Gegard Musasi (Mousassi), Kodi Gabrant (Cody Garbandt) i drugi, a pomoglo mi je što sam vidio na koji način treniraju i rješavaju neke situacije u životu kakve svi imamo.

Kako izgleda jedan prosječan dan MMA borca?

Najvažnija je volja za prenaporni trening. Treniram dva ili tri puta dnevno. Ustajem u osam, doručkujem, a od 11 do 13 sati odradim kik-boks trening. Onda je ručak i protein shake te ostali dodaci prehrani, pa u 19 radim s utezima, odnosno crossfit do 20 sati. Poslije toga do 22 sata vježbam brazilski džiju-džicu i hrvanje. Ko se bavi ovim sportom, mora se odreži noćnih izlazaka i alkohola.

Kolike su zarade u MMA svijetu?

Teško se živi od MMA, konkurencija je ogromna, stalno moraš pobjeđivati. Svakako da je najbolja pozicija u najvećoj organizaciji – UFC-u.

Šta smatrate svojim jakim adutima u borbi, a na čemu još trebate poraditi?

Jakim adutima smatram lijevi direkt, kroše, lijevi high kick i middle kick, a imam i dobru kontrolu na podu. Ipak, nikad nisam zadovoljan, na svemu radim dodatno.

Tko vam je uzor?

Uzora baš i nemam, ali volim gledati Rorija Mekdonalda (Rory McDonald) i Kaba Svansona (Cub Swanson).

Koje sve titule imate?

Trenutno držim četiri pojasa. Prvi sam uzeo u Serbia Battle Championship (SBC) protiv Vase Bakočevića, drugi u Švicarskoj (SMMAC) protiv Paskala Klozera (Pascal Kloser). Treći pojas mi je najdraži, o njemu sam sanjao – prvaka Final Fight Championship (FFC) protiv Ivice Truščeka i posljednji pojas, ujedno najjači, u njemačkom Superior FC (SFC) protiv Rafala Levona (Rafal Lewon).

Kad očekujete poziv UFC-a?

 U ovom trenutku sam na devet pobjeda i dva poraza. Za UFC neću još ništa govoriti, to je moj san, ali trebam još puno raditi i pobjeđivati izvan te najveće organizacije.

Smatrate li da bi se već sada mogli ravnopravno nositi s najboljima?

Ima vremena za to.

Dosta se pričalo o vašoj borbi protiv Jaroslava Amosova u Rusiji. Tvrdite da su Vam sudije ukrale pobjedu?

Dva puta sam bio pokraden, jednom u Rusiji i jednom u Srbiji. Apsolutno smatram da nisam trebao biti poražen. Borio sam se u Rusiji s puno jačim i iskusnijim borcem koji je po rejtingu prvi izvan UFC-a. Bilo je 2-1 za njega, a mnogi su rekli da sam pobijedio zbog bolje kontrole u kavezu.

Jesu li vas teže povrede zaobišle?

Uvijek imam nekih povreda, ali teže su me, srećom, zaobišle.

BiH ima još perspektivnih imena u svijetu borilačkih vještina. S većinom se poznajete, kome predviđate veliku karijeru?

Svakako bih izdvojio dečka iz Sarajeva Ahmeda Vilu. Ima dobar džiu-džicu i ovim putem mu želim sve najbolje. On je, također, napustio BiH i trenutno je u Švedskoj u jako dobrom timu.

Dosta vaših kolega se okušalo u politici, poput Mirka Filipovića i braće Kličko. Možete li sebe zamisliti nekad u budućnosti u sličnoj ulozi?

Politika, nikako!

Jeste li pristalica svojevrsnih fizičkih okršaja na vaganjima i prije borbi?

Zavisi kako i s kojim borcem. Pratim kako se oni ponašaju prema meni i odgovaram brzo. Imao sam jednom guranje glavama na vaganju, ali u ringu isti taj protivnik je bježao.

Uživate status velike zvijezde među Bosancima i Hercegovcima u Njemačkoj, možda i veće nego u BiH?

Istina, ljudi me više cijene ovdje.

Trenutno se spremate za sljedeće izazove. Slijedi li susret protiv FFC-ovog prvaka lake kategorije Luke Jelčića za objedinjavanje pojasa u dvije kategorije?

Za FFC još ništa ne znam, a Luki sam ponudio borbu, neka to srede menadžeri. Ja sam spreman.

Šta biste poručili mladima iz BiH koji se žele okušati u MMA?

Da treniraju i da nema predaje.

Autor: D. PUCAR | Avaz.ba

Prethodni članakOdržan prvi sastanak Poslovno-akademskog vijeća Sveučilišta “VITEZ”
Sljedeći članakNovim pristupom Hrvatske, Hrvati u BiH dobili vjetar u leđa