Rajić: Travnik ustrojiti kao i Mostar

altOno što traže za sebe niti ne pomišljaju dati i drugima. Riječ je o Bošnjacima i bošnjačkoj politici za što je niz primjera, a aktualan i u zadnje vrijeme potenciran je Mostar, kulturno i administrativno središte i sjedište Hercegovačko-neretvanske županije.

Naime, Bošnjaci ne prihvaćaju Odluku Ustavnog suda BiH kojom se naređuje usklađivanje Statuta Mostara s Ustavom, jer bi, kako tvrde, provedba te odluke imala velike implikacije na Mostar i s njom bi se jedan narod (bošnjački) doveo u opasnost gubljenja konstitutivnih prava koja su zajamčena Ustavom. A primjena principa jedan birač jedan glas u sadašnjim mostarskim konstalacijama snaga (broj Hrvata i Bošnjaka) u sebi nosi mogućnost jednonacionalne (hrvatske) vlasti i dominaciju jednog konstitutivnog (hrvatskog) naroda nad drugim (bošnjačkim).

Međutim, zanimljivo je i indikativno da istovremeno te metode kojih se boje u Mostaru upravo Bošnjaci u potpunosti primjenjuju u Travniku, u kulturnom i administrativnom središtu Srednjobosanske županije koja je, uz Hercegovačko-neretvansku, županija s posebnim režimom upravljanja u F BiH.

„Ustrojstvo sjedišta druge takve županije (s posebnim režimom upravljanja op.a.) grada Mostara svojevremeno je dogovoreno i riješeno u jednom od aneksa Dajtonskog mirovnog sporazuma. Nakon toga politički predstavnici naše općine i naše županije pokrenuli su pitanje ustrojstva i Travnika na istim načelima vodeći se logikom da određena prava jednog naroda (bošnjačkog) na jednom dijelu F BiH (Mostar), takva prava mora imati i drugi (hrvatski) narod na drugom dijelu F BiH (Travnik)”, kaže,ovim povodom, Tomislav Rajić, istaknuti politički djelatnik. Rajić je svojevremeno bio predsjednik OV Travnik sa sjedištem u Novoj Biloj, aktualni je vijećnik u OV Travnika i predsjednik OO HSS-NHI-a Travnika, koji uporno, ali bez ikakvog učinka, vodi političku i pravnu bitku za ista prava Hrvata Travnika kakva imaju Bošnjaci u Mostaru, ma kakva ona bila, jer se radi o sjedištima županija s isti, posebnim režimom upravljanja.

Po tom pitanju Tomo Rajić obratio se pismom visokom predstavniku Valentinu Inzku prošle godine uoči izbora općinskog načelnika Travnika, ali odgovor nije dobio. Prije nekoliko dana ponovno se obratio visokom predstavniku, sada s otvorenim pismom sličnoga sadržaja i s istim upozorenjima i s istim traženjima i nadanjima. „Upozorio sam visokog predstavnika kako je svojevremeno Ured visokog predstavnika prepoznao i uvažio zahtjeve Hrvata Travnika pa su doneseni Amandman XXV na Ustav F BiH i Amandman IX na Ustav KSB/SBK koji, na žalost, nikada nisu primijenjeni i ostali su samo mrtvo slovo na papiru. A amandmani predviđaju da će se Travnik ustrojiti na istim načelima kao i Mostar, odnosno sjedište HNK”, ističe Rajić i naglašava kako Hrvat u Travnika, nikada, bez obzira na ljudske, stručne i svake druge sposobnosti, jednostavno ne može biti načelnik općine u ovakvom ustroju općine. „I ne samo to, kaže Rajić, Hrvati u Travniku su svedeni na razinu nacionalne manjine. A u ranijem periodu, zahvaljujući u velikoj mjeri i Hrvatima, Travnik je bio poželjan za život, što se sada baš i ne može reći.”

Rajić navodi, a s takvim podacima je upoznao i visokog predstavnika u svom otvorenom pismu, kako je sada nacionalna struktura Hrvata u Travniku nepovoljna, narušena, te ističe kako se baš ništa ne čini kako bi se to stanje promijenilo na bolje. „Istina je, ništa se ne čini a može se ustvrditi i to dokumentirati kako su Hrvati u ovom gradu i u ovoj općini majorizirani, s čime je, već odavno, upoznat i Ured OHR-a pa i sam visoki predstavnik Valentin Inzko. No, ipak sam podsjetio gospodina Inzka da je po popisu stanovništva iz 1991. u Travniku živjelo 26.118 Hrvata (preko 37 posto), Muslimana-Bošnjaka 32.000 (44 posto), Srba 7.777 (11 posto), a 8 posto su bili „ostali”. Tijekom rata s područja općine Travnik protjerano je oko 20 tisuća Hrvata, a u poratnom vremenu vratilo ih se 5-6 tisuća, tako da sada u općini Travnik živi oko 50 posto prijeratnog broja Hrvata. Opstrukcija povratka bila je i ostala kontinuirana – ranjavanja, ubojstva povratnika, pljačke i paleži, prijetnje, zastrašivanja, rušenje i skrnjavljanje sakralnih objekata, nedostatak (?) sredstava za obnovu porušenih stambenih i gospodarskih objekata, nemogućnost zapošljavanja, politička i svaka druga neravnopravnost…”, navodi Rajić te ističe kako je poručio visokom predstavniku da se „na pitanju Travnika testira i jednak pristup Ureda OHR-a prema narodima koji žive u BiH, u ovom slučaju Bošnjaka u Mostaru i Hrvata u Travniku.

Rajić, a to je, kaže, i opće stajalište Hrvata Travnika, traži od visokog predstavnika da s istim žarom, htijenjem i ustrajnošću radi na uređenju Travnika na istim načelima na kakvim bude uređen i ustrojen Mostar. „Ono što je Mostar u Hercegovini, kako za Hrvate tako i za Bošnjake, to isto je Travnik u srednjoj Bosni. Na žalost, ova dva grada ni izbliza nemaju jednak tretman od strane međunarodne zajednice kojhu upravo personificira Ured visokog predstavnika. Jer, Travnik je vrlo važan ne samo Hrvatsima s travničkog područja, već i za Hrvate s cijele srednje Bosne. Hrvatski katolički korijeni u Travniku su veoma duboki, tu je 9 katoličkih župa i niz sakralnih objekata kao što je, recimo, župna crkva u Docu (spomenik kulture op.a.), znameniti franjevački samostan u Gučoj Gori, nadbiskupska Gimnazija čija zgrada, još uvijek, unatoč odlukama i presudama nadležnih državnih tijela, u potpunosti nije vraćena vlasniku (Crkvi op.a). Tu su rođeni mnogi ugledni Hrvati s ovoga područja a među njima i nobelovac Ivo Andrić…! „Upravo radi toga, ne zaboravljajući načela pravde i jednakosti, tražimo i očekujemo konačno odlučnu reakciju visokog predstavnika Valentina Inzka, kako bi se, u granicama mogućeg, ispravila nepravda učinjena Hrvatima tijekom rata i Travnik uredio i ustrojio po istim načelima po kojima bude uređen Mostar”, Poruka je i očekivanje Tomislava Rajića koji,nedvojbeno je, govori u ime ogromne većine Hrvata Travnika pa i Hrvata s područja cijele srednje Bosne.

Zvonimir Čilić / VL