Rajić: Dvadeset godina nekažnjenog zločina

Na naš redakcijski mail stiglo je priopćenje za javnost kojega potpisuje Tomislav Rajić, predsjednik Općinske organizacije HSS-NHI Travnik.

Priopćenje se odnosi na 20. obljetnicu jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata, a prenosimo ga u cijelosti.

“U subotu, 8. lipnja 2013. godine navršila se tužna, ovaj put dvadeseta obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati. Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori. Dakle napad je bio usmjeren na prostor dvije katoličke župe i to Brajkovića i Guče Gore na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu bili protjerani.

Do toga dana, Hrvati su počev od 4. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i sa Vilenice, Gornjeg Doca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva.

Hrvati su još ranije, 24. travnja 1993. godine protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te Armije u tom selu kao i Podova. To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima. Toga dana ubijeno je više od 120 Hrvata, uglavnom civila.

Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni.
Bio bi dugačak spisak nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića kojima su odsječene glave ili sa kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama. Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti.
U ime koga ili u ime čega su činjeni?

Danas, dvadeset godina poslije kada se analizira to vrijeme, događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i vjerojatno duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti sa prostora na kojima stoljećima žive.

Nakon dvadeset godina vidljivo je su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa. Posljedice su itekako vidlive. Ljudskih stradanja kao i uništavanja cjelokupne imovine Hrvata i njihovih domova imao je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.

Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo, ili Podovi, Čukle ili Rudnik-Bila sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala sela još uvijek nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva.
Ovim navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već deslili nad travničkim Hrvatima. Oni su samo bili nagovještaj onoga što se desilo 08.lipnja 1993. godine.
Samo od 4. do 8. lipnja 1993. godine sa svojih ognjišta u Travniku je pred napadima Armije R BiH protjerano blizu 18.000 Hrvata.

Lipanj 1993. godine je definitivno najteži mjesec u povijesti travničkih Hrvata.
Dvadeset godina poslije, jedni i dalje uporno prešućuju ove zločine, a drugi pomalo zaboravljaju.Žalosno je da ni naše pravosuđe evo već punih dvadeset godina uopće ne reagira na ova događanja. Ubijene stotine ljudi, tisuće protjeranih, desetine spaljenih sela, a tolika nezaniteresiranost zaposlenih u pravosuđu, i što je najgore mnogi su i sami svedoci tih zbivanja te im je ovo dobro poznato.

Nevjerojatno je da ih ne zanima šta se to tada desilo, kako su ljudi pobijeni, sela spaljena, ima li elemenata kaznenih djela? Postoje li indicije da je počinjen ratni zločin? Kako to shvatiti?
Ne bi trebalo praviti se kao da ovoga nije bilo. Pa valjda se to može bar istražiti”, stoji u priopćenju kojega potpisuje predsjednik OO HSS-NHI Travnik, Tomislav Rajić.