Pisali smo jučer i danas o poznatom travničkom hodočasniku-pješaku, Marinku Jurišiću – Špiri, koji se 5. svibnja iz Travnika uputio pješice u Bleiburg, na put dug 520 kilometara.
Nakana je pješice hodočastiti do ovog austrijskog gradića, simbola stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu, pokloniti se sjenama nedužnih stradalih na krvavom Križnom putu, na kojemu je, tko zna gdje, zauvijek ostao i Marinkov stric Ilija.
Na putu, nakon prvih stotinjak prijeđenih kilometara Marinka je „stigla“ radosna vijest. Naime, u Hrvatskoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj u srijedu oko 17 sati kćerka Marija rodila mu je unuka Mateja. Radosnu vijest javio mu je zet Robert.
„Iako sam u tom danu, do radosne vijesti koja me je zatekla na putu od Banja Luke ka Gradišci, već prešao pedesetak kilometara, odjednom nikakav umor nisam osjećao.Sretan i radostan sam bio, sada sam pun nove snage, sreće i zadovoljstva, pa će mi put do Bleiburga biti neusporedivo lakši, zadovoljstvo veće, srce puno… Idem se pokloniti brojnim nedužnim žrtvama za čije se ni grobove ne zna, a stigne me vijest o novom životu, o rođenju mog unuka Mateja. Sada i moje hodočašće, pa i moj budući život, dobivaju i novi smisao. Dugim putom imat ću vremena razmišljati o životu, moliti se za sretnu budućnost moga Mateja, njegovih roditelja i drugih mladih koji tek koračaju u život. A bit će, ako Bog da, i vremena i prilike, mom Mateju pričati o našim hrvatskim stradanjima u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu, sa željom da se nešto slično, nikada i nikomu, više ne dogodi, ali i da se ne zaboravi.
