Putopis Nenada Rajića: Ekspedicija Elbrus 2019 – Nacionalni park Prielbrus i povratak

Piše: Nenad Rajić

Dan poslije, dan nakon velikog uspona na Krov Europe. Spavasmo do 8 sati, okrenuli se nismo. Umor polako napušta naše mišiće, misli se sređuju, bili smo gore, uspješno sišli, Draganu se glava vraća u normalu tj. isto je ostao lud, kod mene sve normalno, još sam dosta i mlad i lud, pa počinjem razmišljati o novim ludostima na skijama, a nismo ni ovu avanturu tj. ekspediciju završili.

Ali treba nadoknaditi energiju pa se poslije jutarnjih obveza prema našim tjelima upućujemo u kupovinu u obližnje mjesto Elbrus. Kupujemo jaja, neke munchmallow kolače, čokolade i sl. te se vraćamo u hotel i pravimo si doručak koji se pokazao kao pun pogodak – jaja sa slaninom i kobasicama. Pa ja sam pravi majstor za to postao, koja umjetnost je to.

Primjećujemo da pored našeg hotela prolaze veće grupe planinara i odlaze uz rijeku Adil-Su koja se ulijeva u rijeku Baksan baš kod našeg hotela. E pošto imamo čitav dan pred nama, jer na aerodrom tek krećemo oko 22 h večeras, odlučujemo da krenemo i mi uz tu rijeku pa ćemo vidjeti što ima tamo. Još pri povratku iz kupovine vidjeli smo kroz kanjon rijeke Adil-Su u daljini sniježne vrhove Kavkaza, koji su nas opčinili. Ti su vrhovi bili daleko ispod nas sa vrha Elbrusa, ali odavde, sa oko 1800 mnv izgledaju magično. Dok smo krenuli dočekuje nas tabla da ulazimo u nacionalni park Prielbrusje, a dok je nacionalni park mora biti lijepo. I Elbrus spada u nacionalni park, tako da smo praktično i mi u parku, ali idemo da vidimo oko ove rijeke kako to izgleda.

Dočekuje nas divlja ledenjačka rijeka koja je moćna u ovom dijelu kao i rijeka Baksan, vidi se po nanesenim jelama i ogromnom kamenju da je ovo divlja rijeka koja je sada u niskom vodostaju i da je sigurno strašna kada je jaka kiša ili naglo topljenje ledenjaka sa Kavkaza. Uz cestu su table koje nas upoznaju o biljnom i životinjskom svijetu ovog parka, a primjećujemo da su slične biljke i životinje kao i kod nas. Ipak smo i na sličnoj geografskoj širini. Iznad nas u daljini se bijele vrhovi Kavkaza, a vidimo i puno plavičastih ledenjaka, tekućeg leda koji lagano stoljećima klizi u dolinu. Tamo je i magični vrh Ušba, san mnogih alpinista. Mislimo i da vidimo jedan od najviših vrhova Kavkaza sa ove strane prema Gruziji, vrh Dykh-Tau. Inače, osim Elbrusa, postoji još 6 vrhova visine iznad 5.000 metara na Kavkazu: Dykh-Tau (5.205 m), Shkhara (5.201m), Koshtan-Tau (5.152 m), Janga (Jangi-Tau) (5.059 m), Kazbek (5.047 m) i Pushkin (5.033 m) i svi se nalaze u Rusiji ili na granici Ruzije i Gruzije, prema ovom dijelu koji mi vidimo. Lagano prolazimo brojne potoke koji se ulijevaju u rijeku, uživamo u ugodnoj temperaturi, cvrkutu ptica i pogledu na zelene padine planine Čeget. Dolazimo i do nekog dijela gdje se izvode radovi na podzidi i vidi se da je sve lavina razrovala i odnijela veliki dio ceste u kanjon rijeke Adil-Su, što pokazuje da je ovdje zimi puno snijega i da baš nije bezopasno boraviti na ovim prostorima. Podsjetilo me to na Alpe i ogromne lavine koje smo prelazili prema Wildspitzu.

Uskoro dolazimo do neke rampe, sa naoružanim vojnicima sa dugim cijevima i podsjeti me to da dolazimo do pograničnog područja koje je široko 4 km sa svake strane granice prema Gruziji i da treba specijalna pogranična propusnica da uđete i da se krećete tim područjem. Turisti i neki domaći ljudi ispred nas imaju te propusnice, a mi se pravimo pametni i pitamo možemo li proći samo sa putovnicama, normalno na našem jeziku, a dobijamo pitanje imamo li propusnice, normalno na čistom ruskom jeziku, a pošto smo Slaveni po porijeklu, razumijemo se i mi dajemo petama vjetra da nas ne bi još nešto pitali što mi kao ‘demokratizirani’ ne bi razumjeli. Stvarno se svi boje uniformiranih ljudi u Rusiji, pa je to i na mene počelo djelovati. Normalno da nisam smio slikati na tom punktu, zapamtio sam to vrlo dobro, posebno one momke sa dugim cijevima, a obzirom na nedavnu ludu prošlost na našim prostorima.

U žalosti što nismo mogli doći do planinarskog doma iznad nas, a i ledenjačkog jezera kojemu svi teže da ga obiđu (vidjesmo to na slikama na panoima), zaputismo se opet niz rijeku i po tko zna koji put smo zaključili da je lakše hodati nizbrdo. Vratili smo se do hotela i nagradili se sa još jednim kompletom specijalne pive za one koji su se popeli na Elbrus, pivicom 5642, koja nam sada bolje liježe kada ste ispenjali taj vrh. Inače, onaj koji pije ovu pivicu, a nije popeo vrh, mora častiti cijelo društvo za svaku popijenu. Tu su nam priču prodali u restoranu, valjda da nama napakoste, jer do tada još nismo bili na vrhu. Lagano se još hidriram kavicom i juhicom, Draganu nije bilo do toga, valjda mu se sve smučilo i još nije došao sebi od visinske bolesti.

Sve spakirasmo i malo smo legli da se odmorimo do polaska na aerodrom. Ovaj puta smo odvojili skije od torbe, savili je i stavili u gepek, tako da smo mogli komotno putovati oko tri sata do Mineralnih voda. Usput smo stali na jedno odmorište gdje se nude razne stvari za pojesti, kavica, pića i drugo. Osvježavamo se kavicom, koka kolom, fantom, Te američke tvrte su neuništive, i u Iranu i u Rusiji kolo vode, a ovamo se šatro svađaju. Stigosmo na vrijeme na aerodrom Mineralne vode, predali prtljagu, sve prošlo kako treba, uz isto čekanje i uvjeravanje graničnog policajca da nam viza nije trebala za ulaz u Rusiju. Normalno, predali smo i karton prijave koji smo popunili i ovjerili na ulazu, bez njega bi imali velike probleme. Avion za Istanbul polijeće na vrijeme, stiže na vrijeme i onda nam predstoji čekanje od 9 sati do leta za Sarajevo. Ali bolje i ovo nego ostati tri dana pod Elbrusom, nema se tamo što puno obići, iako bi mi sigurno pronašli štogod.

Dolazak u svoju zemlju, kako god lijepa i loša bila, uvijek je prekrasan, jer si tu ipak svoj na svome. Posebno mi se obradovala moja draga supruga, kojoj je to bio kraj svih briga zbog ove ekspedicije, ali poznajući sebe, garant će se ona još mnogo puta i mnogo vremena brinuti zbog mene.

K R A J

Ranije objavljeno:
Putopis Nenada Rajića: Ekspedicija Elbrus 2019 – aklimatizacija (prvi dan)
Putopis Nenada Rajića: Ekspedicija Elbrus 2019 – aklimatizacija (drugi dan)

Putopis Nenada Rajića: Ekspedicija Elbrus 2019 – aklimatizacija (treći dan)
Putopis Nenada Rajića: Ekspedicija Elbrus 2019 – aklimatizacija (četvrti i peti dan)
Putopis Nenada Rajića: Ekspedicija Elbrus 2019 – uspon na vrh 5642 mnv