Purić i ostali: Saznanja da zarobljenici nisu živi

Vitez 22.12.1993. godine. U napadu na Krizancevo selo postrojbe Armije BiH ubile 64 vojnika i civila a selo zapaljeno i opljackano. Ranjeno i zarobljeno 30 vojnika koje je registrirao Medjunarodni crveni Kriz a koji su nakon 39 dana posredstvom UNPROFOR-a i europskih promatraca razmjenjena na crti razdvajanja zvanoj Gropcic kod Dubravice. Tijela su im bila potpnuo izmasakrirana tako da ih je jedav prepoznala bliznja rodbina. Za taj zlocin jos nitko nije optuzen od strane Armije BiH.

Na suđenju za zločin počinjen na području Viteza, svjedok Tužiteljstva BiH je kazao kako je čuo da zarobljeni pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se predali tijekom akcije u prosincu 1993. godine u Dubravici, nisu živi i kako misli da su svi znali za to.

Semir Kablar je ispričao kako je bio u probojnoj četi 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), te da se sjeća svih detalja akcije iz prosinca 1993. godine.

“Naišao je vojnik HVO-a, netko je pucao na njega i on je pao. Kasnije sam čuo da je Nikica Šantić”, rekao je svjedok.

Dodao je da je bio u tranšeju sa Sadikom i Šaćkom Omanovićem i još jednim vojnikom.

“Nama su uskočila u tranšeju trojica vojnika HVO-a. Lazića sam prepoznao. Onda su oni zvali gore da prestanu pucati, i onda je prestala ta pucnjava”, kazao je svjedok.

Kablar je dodao da je netko trojicu vojnika HVO-a odveo, a da je od “moraliste” Rušida čuo da trebaju na razmjenu.

Svjedok je ispričao da je poslije išao u čišćenje dijela Šafradina.

“Krenuli smo od kuće do kuće. Bio je Šaćko Omanović, Šaćko Sivro, Kasim Kavazović. Bila je neka kuća. Vojnici HVO-a su bili dolje. Ja sam pretrčao, pucali su. Sivro Šaćko je pozivao da se predaju. Netko viče ‘neće da se preda’. Neki se ubio sam, trese mu se cijev. Kad se ovaj ubio, neki viču ‘predajemo se’ i izlaze iz kuće”, rekao je svjedok i dodao da misli kako je bilo 13 vojnika HVO-a koji su se predali bez oružja, a među njima vojnik kojeg su drugi nosili.

Svjedok je kazao da je prepoznao Marijana, kome je rekao da će ići u razmjenu. S Marijanom je, kako je kazao, “sabrao” oružje HVO-a koje je bilo u podrumu kuće.

“Marijan i ja iznosimo 21 cijev. Bio je i snajper i puškomitraljez. Zarobljeni vojnici stoje. S njima je bio ranjeni, on je ležao. Pored mene je bio Šaćko Sivro, bio je Roki – Sarajlić, Kasim Kavazović, Šaćir Omanović, Rušid ‘moralista’. Bilo je još vojske s linije. Ostajem pet-deset minuta. Dolazi Sivro Semir i govori Šaćku Sivri da je poginuo Bedro. Ja i Šaćko Sivro odlazimo prema Gatačkom potoku”, rekao je svjedok.

Pojasnio je da je otišao u Gatački potok kako bi izvukao tijelo Bedre, a da su vojnici HVO-a ostali, te da je kasnije čuo da nisu živi.

“Mrtvi u tranšeju kod Rokijeve kuće”, kazao je svjedok.

Svjedok je potvrdio da je bilo raznih verzija i da su žene pričale – da su pokušali bježati pa su stradali. Na pitanje tužitelja Ivana Matešića tko je sve znao za taj događaj, Kablar je odgovorio kako misli da su svi morali znati. U izjavi iz istrage 2018. svjedok je rekao da ako su žene znale, morala je i komanda znati.

Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, sudi se Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. siječnja.