Prodajna izložba za obnovu Doma kulture u Docu kod Travnika

Na trećem kilometru od Travnika, rijekom Lašvom nizvodno, u smjeru jugoistok, nalazi se Dolac na Lašvi. Ovdje, gdje se rijeka Lašva zadovoljno predaje širini svog korita, nakon što se sretno izvukla iz tjesnaca između Bukovice i Tarabovca, uvijek je bilo prostora i za jedan prostran i prohodan put kojim su stoljećima promicali ljudi i ono što su oni sa sobom nosili: kulturna i materijalna dobra, nove ideje ali i nova oružja i ratove.

Tako je bilo i za posljednjeg rata koji je tim putem donio smrt, ruševine, zbjegove… ostavljajući iza sebe pustoš koju će generacije nastojati sanirati.

Jedan od takvih objekata koji se našao u poslijeratnoj pustoši je i nekad čuveni Dom kulture u Docu, službeno objekt Mjesne zajednice koja obuhvata naselja između Travnika i Nove Bile. Odmah nakon rata našao se na meti divlje privatizacije ali je nakon sudskog spora vraćen prvobitnom vlasniku. Nakon toga godinama je ostavljen na milost i nemilost zubu vremena sve do intenzivnijeg povratka u Dolac kada grupa entuzijasta 2000. godine zaustavlja daljnju devastaciju.

Dom kulture, koji je izgrađen 50-tih godina prošlog stoljeća, jedan je od najstarijih objekata kulture na prostoru BiH i od svoga otvorenja okupljao je generacije glazbenika, glumaca i inih umjetnika koji su dali svoj doprinos kulturi ne samo mjesne zajednice i općine već i mnogo šire. Već su dio legende poznati plesnjaci koji su se u ljetnom periodu odvijali na prelijepom otvorenom prostoru uz rijeku Lašvu i koji su okupljali ne samo Travnik nego i širu okolicu sve do Zenice. A dolasci i povratci bili su orijentirani na neprežaljenog ćiru čija je željeznička postaja odavde bila locirana na stotinjak metara.

U velikoj sali Doma kulture realizirale su se prestižne filmske i kazališne predstave toga vremena.

S tvornicom šibica iz 1901., željezničkom Ložionicom sa Sekcijom za vuču vlakova i održavanje vagona iz 1892., manjom tvornicom za preradu kože, sa mini hidroelektranom za proizvodnju struje… Dolac je živio životom prigradskog naselja u kojeg su rado pristizali ljudi iz svih dijelova bivše države.

Zbog toga su kulturna događanja koja su se odigravala u Domu kulture bila dobro planirana i veoma posjećena. Ostavila su neizbrisiv trag u sjećanju  mnogih generacija te se i sada spominju sa radošću, veseljem i nostalgijom.

Iako javni objekt, Dom kulture u Docu je naišao na potpunu poslijeratnu nezainteresiranost općine Travnik i lokalne politike. Sve dosadašnje, obimne Strategije razvoja općine Travnik su se kulturom bavile deklarativno, konstatirajući tek da ja ta oblast društvenog djelovanja na prostoru općine ostavila vidljivog traga u dobrima materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Zanimljivo da je u nabrajanjima potpuno ispušten Dom kulture u Docu, kao da nikada nije ni postojao, što je jednak odnos kao spram nobelovcu Ivi Andriću koji se rodio u neposrednoj blizini.  
Sve to nije pokolebalo vrijedne Dolačane da, u okvirima svojih trenutačnih mogućnosti, naprave bar minimum uvjeta za rad nekoliko značajnih sekcija koje polako postaju prepoznatljive i izvan Doca.

Gotovo da nema čovjeka u Središnjoj Bosni koji nije čuo za Lašvanske tamburice. Oni su šestočlani tamburaški sastav iz Doca koji već petnaest godina razgaljuju duše ljudi na ovim prostorima. Iako nisu profesionalni glazbenici, tambura je njihov život, kako u šali kažu – njihova „okupacijska terapija“. Vježbaju u jedinoj koliko-toliko uvjetnoj prostoriji Doma kulture u Docu kao sljedbenici jednog od najstarijih kulturno umjetničkih društava u BiH s dugom tamburaškom tradicijom.

Pored Lašvanskih tamburica u njemu još prve ozbiljne korake počinju izvorna folklorna skupina i sportska sekcija.

Da ne bi sve ostalo tek u sjećanjima starijih generacija, Mjesna zajednica Dolac na Lašvi predvođena agilnim rukovodstvom na čelu sa Mirom Barićem i Zdravkom Batinićem, organizira ovih dana donatorsko prodajnu izložbu likovnih radova sa nakanom da sredstvima skupljenim prodajom umjetničkih  djela uredi unutrašnjost velike i male dvorane.
Nakana je da se u velikoj i maloj dvorani stvori ambijent u kojem će se moći organizirati predstave, koncerti, izložbe te razne aktivnosti vezane za kulturu ovoga kraja. Ovim se nastoji da se ona uzdigne na višu razinu i da sljedeće generacije imaju ljepše sjećanje na vrijeme u kojem živimo.

Veliku potporu u tim nastojanjima MZ Dolac je naišla kod osvjedočenih prijatelja kulture Slobodana Nikolića i Tonija Zloje, također Dolačana. Magistar Toni Zlojo, mladi je akademski slikar i predsjednik Udruge likovnih stvaratelja Lašvanske doline. Nesebično je pomogao da se ovoj izložbi odazove veliki broj umjetnika iz Travnika, Novog Travnika, Viteza i Bugojna. Ukupno se odazvalo 19 izlagača sa 34 djela.

Izložba će se otvoriti 3. rujna 2011. u 19 h u velikoj dvorani Doma kulture uz prigodan glazbeni program. Posjetitelji će moći vidjeti  i veći broj fotografija Doca kroz povijest.

Obnovom Doma kulture u Docu na Lašvi stvaraju se uvjeti za kulturni i socijalni napredak ovoga mjesta u travničkoj općini. Ovih dana na adresu Vlade Hrvatske u Zagreb otišao je elaborat s obuhvaćenim potrebnim radovima za obnovu Doma u Docu i iskrenom molbom da u tome pomogne kao i u brojnim prilikama u sličnim situacijama.

Dolačani će to vratiti njegovanjem lokalne tradicije i razvijanjem suvremenog stvaralaštva kroz različite vidove recentnog djelovanja (likovna, glazbena, kazališna, literarna, plesna scena  i dr.).

Zbog toga poziv svima koji mogu pomoći ovom napaćenom povratničkom lašvanskom kraju, a pri tomu, i postati vlasnici vrijednih umjetničkih djela.