Privatizacija uništila 20 tisuća proizvodnih radnih mjesta u ŽSB

Središnja Bosna je bila jezgro vojne industrije bivše Jugoslavije. U Vitezu se proizvodilo raketno gorivo i eksploziv, u Bratstvu iz Novog Travnika višecjevni raketni bacači, topovi, haubice, u Bugojnu streljivo, u Tehničkom remontnom zavodu u Travniku specijalna oprema za vojnu industriju. Samo Vitez i Novi Travnik zapošljavali su više od deset tisuća radnika u proizvodnji. Poslijeratnom privatizacijom poduzeća koja su proizvodila za civilne potrebe većinom su kupljena za male novce, a onda stavljena pod hipoteku banaka.

Vlasnici su uzeli svjež novac i otišli, imovina je ostala bankama a radnici završili na ulici. Rijetki su primjeri pozitivne privatizacije u Srednjobosanskoj županiji. Treba ih navesti jer govore o pravoj privatizaciji koja nije manipulativna. Koja je zahvaljujući novim vlasnicima zaposlila tisuće radnika.

Velike investicije

Među takve se mogu s pravom ubrojiti Sarajevski kiseljak, vlasništvo Ivice Todorića iz susjedne Hrvatske, ADK iz Novog Travnika, vlasništvo Slovenaca koji su investirali preko 10 milijuna KM, tu je i poduzeće Palavra iz Nove Bile koje je najveći proizvođač furnira na prostorima bivše Jugoslavije, čiji je vlasnik Predrag Palavra. Ne treba zaboraviti ni tvornicu Peletta također u Novoj Biloj koja je vlasništvo grupacije Istrabenz. Istina ima još malih poduzeća koja su u procesu privatizacije nastavila svoju proizvodnju, proširila svoje kapacitete i uposlila nove radnike.

No, daleko je veći broj uništenih poduzeća, kupljenih sumnjivim kapitalom, kumovskim vezama, a onda radnici otjerani na ulicu, podignuti krediti kod banaka, a vlasnici nestali. Imovina je kao hipoteka ostala bankama da se one snalaze kako znaju i umiju. Školski primjer takve privatizacije je poduzeće Impregnacija-Holz iz Viteza koje je nakon rata zapošljavalo 500 radnika.  Poduzeće koje je imalo tržište, kupljeno je za oko 590 tisuća KM.

Zaustavljanje pljačke

Za taj novac Mario Paterer iz Austrije dobio je 270 dunuma zemljišta, proizvodne hale, strojeve. Podigao je oko sedam milijuna KM kredita kod jedne banke, nestao s novcem, a nas ostavio na ulici. Evo već je dvije i pol godine prošlo, a nitko se od vlasnika kapitala nikada nije pojavio u poduzeću da pita bilo što. Zanimljivo je reći da ni domaće vlasti ništa ne čine da se ta pljačka zaustavi jer ako ugovor o privatizaciji nije realiziran u potpunosti on se mogao i poništiti. Ne mogu da vjerujem da nikome nije stalo da sačuva tu imovinu jer u Impregnaciji je u jednom trenutku radilo 500 radnika. Danas su to socijalni slučajevi – kaže Drago Batinić, predsjednik Sindikata radnika Impregnacije-Holz.

Istu bitku vode i radnici Samoborke-Vatrostalne iz Busovače. Zoran Jurić i Nenad Marić predstavnici sindikata radnika ovih poduzeća, tvrde da je Županijsko tužiteljstvo u Travniku podiglo optužne prijedloge protiv direktora Agencije za privatizaciju Nikole Grubešić i Željka Radoša zbog sklapanja štetnih ugovora po državnu imovinu i manipulacija s prikazivanjem troškova u poduzećima Vatrostalna i Samoborka. Zbog godišnjih odmora nismo uspjeli provjeriti te navode u Tužiteljstvu SBŽ-a.
– Imali smo tržište, sirovine, proizvodili. No, stalno su se gomilali gubici, tj. tako su prikazivani, kažu Zoran i Nenad. Zbog loše privatizacije samo u SBŽ-u nestalo je 20 tisuća radnih mjesta.

Srećko Stipović / Večernji list