Poticajna životna priča: Anđin život uz konopac i krunicu

Susret sa slijepim i slabovidnim osobama ostvaruje se prije svega u činu govora, u riječi. Pomoću riječi posreduju svoje misli, osjećaje i sposobnosti te kako se snalaze u svijetu i okolini. Može se ostvariti dobra komunikacija sa slijepim i slabovidnim osobama, ako ih izoštrenim sluhom osluškujemo. Istina je da dajući njima riječ više dajemo sebi, dajemo im riječ svoje ljubavi i dobrohotnosti.

Svaki korak u životu slijepih osoba znači posezanje u neshvaćeno područje dubine života koje prelaze granice naših razmišljanja. Naime, njihovim pogledima nedohvatljiv je raskošan svijet u svim datostima, ali u dubinama njihovih bića gdje im se teško može u tom približiti i prekriti njihovu osamu izvire snaga za nove korake u životu. Međutim postavlja se pitanje jesmo li kao društvo učinili sve potrebno da slijepe osobe budu ravnopravne s drugim članovima društva.

Solidarnost sa slijepim osobama u današnjem društvu ne smije biti apstraktna nego djelotvorna. Ono što je većini slijepih osoba zajedničko je odbijanje da ih se žali, da se uz njih veže patetika. Život koji imaju samo je njihov i takvim su ga uglavnom prihvatili i naučili se nositi s teškoćama, neki bi rekli i prednostima svog hendikepa.

Kao slijepa osoba svoj hendikep prihvatila je i s njim živi od rođenja i Bugojanka Anđa Rudić iz Karadža. Anđa je rođena 9. 5. 1929. od oca Frane i majke Cvite r. Lučić u obitelji sa sedmero djece. Rano ostaju bez majke i sva briga spada na oca Franu, koji je doživio 90 godina. Anđa je prihvatila svoj križ i hrabro ga nosi, ne opterećujući se i ne pitajući zašto. Živi sama, sretno i zadovoljno, sa skromnom socijalnom mirovinom, obavljajući svakodnevne poslove kao i svatko drugi… čisti, pere, kuha, peče kruh, loži vatru, donosi drva… itd.

Od živuće bližnje rodbine ima brata i sestru koji su joj najčešća podrška i pomoć uz ostale dobre ljude. Anđin orijentir ispred kuće je pruženi konopac koji joj je najsigurniji oslonac. Najviše vremena provodi u molitvi krunice i slušajući radio Mir Međugorje. Sav njezin svijet su Karadže. I ne sjeća se kad je bila u gradu, možda par puta u životu.

Možda nam Anđina životna priča svima može biti poticaj da više cijenimo zdravlje i darove koje posjedujemo, a ponajviše kad mislimo da nam mnogo toga nedostaje.

zupa-bugojno.org / vitez.info