Proslava poklada jedno je od najstarijih narodnih običaja koje slavimo i danas. Potječe iz vremena prije kršćanstva i stoga ga neki nazivaju poganskim blagdanom.
Poklade vuku svoje podrijetlo iz starih poganskih vremena, kada su se ljudi, u različitim proslavama, maskirali i odavali piću i drugim užicima. Prerušavanje, odijevanje izvrnute odjeće, bučanje, zvonjenje, posipanje pepelom i drugi običaji imali su za cilj u predkršćanskim vremenima otjerati zimu i zle sile iz domaćinstva, štiteći tako čeljad i stoku.
Pokladne razuzdanosti posebno su bile raširene u starom Rimu, naročito u blagdanskim slavljima u vremenskom okviru od prosinca do veljače, poznatima pod nazivima saturnalije, kalende, kompitalije i luperkalije. Saturnalije su se slavile nakon završetka svih poljoprivrednih poslova, od 17. do 24. prosinca, u čast boga sjetve i ratarstva Saturna, a tada je bilo dopušteno sve okrenuti naopačke i nekažnjeno kritizirati društvene anomalije. Nakon prinošenja žrtava u hramu, slijedile su gozbe, pijanke, orgije, javno kockanje i sl., prekidali bi se svi javni i privatni poslovi, također ni djeca ne bi išla u školu, a kroz sve to vrijeme roditelji bi služili djeci, gospodari robovima, dok se zločinci nisu mogli osuditi. Nosila se neformalna odjeća, štoviše bila je dopuštena i golotinja. Sve je pratio i običaj međusobnog darivanja, osobito keramičkih figurica i voštanih svijeća. U skladu s izokrenutošću društvenih normi izabirao bi se i vladar saturnalija, obično dijete ili rob, a koji bi donosio zapovijedi i svi bi ga morali bespogovorno slušati.
Sve su te svečanosti prolazile u nemoralu pa ih je Crkva tijekom stoljeća pokušavala suzbiti, no neki su se elementi zadržali do danas. To se posebno odnosi na poklade ili karneval, a kakav-takav uspjeh vidi se u činjenici da su uglavnom vremenski ograničeni na vrijeme između Bogojavljenja i korizme.
Na takav se način, zbog bezuspješnog suzbijanja, moglo bi se tako reći, grijeh tolerirao, jer je slijedilo vrijeme pokore i posta. Pokladne su povorke postale sve zanimljivije u vrijeme kasnog srednjeg vijeka pa su tako nastajali karnevali u Italiji (Rim i Venecija), Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i drugdje. S otkrićem Amerike običaji se prenose i ondje, a posebno su poznati karnevali u južnoameričkom Riju de Janeiru i sjevernoameričkom New Orleansu. Kod nas je u tom smislu poznat Riječki karneval.
Obiteljski običaj je da se tek na pokladni utorak ispeku i jedu pokladnice, krofne ili krafne, tj. da se tim slatkim zalogajem završi vrijeme kroz godinu i pripremi na četrdesetodnevni post i druge oblike odricanja. Vrijedno je njegovati takvu jednostavnost i skromnost.
