Pod stresom i djeca i roditelji, ali i prosvjetni djelatnici, a online nastava nije dala prve rezultate

Kakvi će iz školskih klupa izići pandemijski naraštaji djece i mladih? To je pitanje o kojem se vodi sve više polemika. Prosvjetna djelatnica iz Mostara, koja je željela ostati anonimna, priznaje kako sa strepnjom gleda prema budućnosti ako se ponovno aktivira online nastava, piše Večernji list BiH.

Žele nastavu uživo

– Iskreno, u posljednje vrijeme najviše pratim brojeve zaraženih jer sam svjesna kako ogroman skok novih slučajeva znači i nove mjere, a te mjere redovito obuhvaćaju i školstvo. Online nastava mi je bila nešto novo i trudila sam se maksimalno olakšati učenicima te im prenijeti znanje, ali ne mogu bez tog kontakta u učionici, uživo, vidjeti kako dijete reagira na ono što se uči. U trenutku kada vidim dijete znam je li ono shvatilo temu koju obrađujemo, propitam ga, posvetim mu nekoliko minuta kako bismo zajedno mogli ići naprijed. A ovako, doživljavam ogroman stres. Naravno da mi je najvažnije zdravlje djece i njihovih bližnjih, ali mora se pronaći način da ona više budu u školi. Ako kažemo da su mladi naša budućnost, ne mogu jamčiti kako će ta budućnost biti idealna u nekim našim okvirima ako nismo dali svoj maksimum u radu s njima, a teško je procijeniti posredstvom online nastave što je maksimum – kaže nam.

Na tragu njezine izjave je i istraživanje bh. organizacije Društva pedagoga i psihologa na 8000 ispitanika. – Analizirajući odgovore, uočeno je 14 klastera, a jedan od učestalijih odgovora bio je da online nastava nema prednosti. Međutim, kada su u pitanju odgovori koji jasno identificiraju prednosti online nastave, onda se među njima izdvajaju sljedeće prednosti: razvoj informatičke pismenosti, sigurnost djece po brojnim aspektima, bolji angažman djece, korištenje novih metoda, uštede u kućanstvu, razvoj samostalnosti, inovativnosti i snalažljivosti kod učenika, dopunski oblici redovitoj nastavi… Među nedostacima online nastave navodili su nedovoljno objašnjeno gradivo, postojanje tehničkih problema, nedostatak komunikacije, interakcije i aktivnosti, prevelike zahtjeve s prekratkim rokovima, nedostatak i lošu organizaciju slobodnog vremena, javljanje stresa i psihičkoga opterećenja, nemogućnost realizacije različitih oblika nastave, nerealno ocjenjivanje, neadekvatne uvjete za djecu s poteškoćama u razvoju – objasnili su Sanela Hadžimehmedović i Nedim Prelić iz organizacije.

Prisutno nezadovoljstvo

Navedeno je i da stavovi roditelja, nastavnika i učenika o stečenom znanju u online nastavi nisu previše pozitivni. A ako se uzme u obzir da je školska godina 2019./2020. bila začetnik online nastave ili kombiniranog modela pa je sve nastavljeno u 2020./2021., ova, 2021./2022. mogla bi biti treća u kojoj nema nastave po “starom normalnom” i zbog koje vlada nezadovoljstvo. I nije tako samo u BiH.

U susjednoj Hrvatskoj, čiji nam je program po mnogočemu uzor, osobito u krajevima gdje žive Hrvati, vlada nezadovoljstvo što nije napravljena sveobuhvatna analiza online nastave kako bi se znalo kako funkcionirati od ove školske godine ako stvari opet krenu neželjenim smjerom. Ana Tuškan iz Sindikata učitelja navela je kako je održavanje online nastave posebno loše utjecalo na djecu s posebnim potrebama, ali i na darovite učenike te je nestalo asistenata i tehničkog osoblja koje uvelike pomaže u nastavi uživo.

Prethodni članakPromet u hotelijerstvu i ugostiteljstvu Federacije BiH veći za 12,2 posto
Sljedeći članakNovalić obećao da će mirovine u Federaciji BiH rasti