Počivao u miru: Pročitajte emotivno pismo Draženu Petroviću!

0291007Život leti kapetane, mladost biži, a na srcu friži…’ Tužna pjesma koja nas podsjeća da nema velikog, najvećeg, košarkaškog Mozarta Dražena Petrovića. Prošlo je već 19 godina kako je Dražen napustio ovaj svijet. Tog kobnog 7. lipnja 1993., tamo na autocesti kod Denkendorfa, nadomak Ingolstadta u Njemačkoj.

U U automobilu je bio s još dvije žene – djevojkom Klarom Szalanty, bivšom košarkašicom i modelom koja je i upravljala golfom, te Hilal Edebal, u to vrijeme talentiranom 23-godišnjom košarkašicom koja je u toj prometnoj nesreći izgubila pamćenje.

Njih dvije došle su po Dražena u zračnu luku u Frankfurtu, nakon što je s ostatkom reprezentacije doputovao iz Poljske, s kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Oni su za Zagreb nastavili avionom, on je sjeo u automobil…

Oko 17.30 toga dana, golf se punom brzinom zabio u kamion u cisternu, a Dražen, koji je sjedio na suvozačkom mjestu, na mjestu je poginuo. Ostale dvije djevojke preživjele su nesreću. Hilal sa spomenutom amnezijom, a Klara s tek lakšim ozljedama i ogrebotinama. Policijski očevid utvrdio je da je Klara Szalanty vozila prebrzo.

{youtube}_EcW_FaKtf0{/youtube}

Karijeru je Dražen počeo s 15 godina u Šibenci iz koje je 1984. prešao u Cibonu. S Vukovima je osvojio dva naslova europskog prvaka, Kup pobjednika kupova, jedan naslov jugoslovenskog prvaka, te tri kupa bivše države. Uslijedio je odlazak u madridski Real 1988. s kojim je uzeo španjolski Kup i europski Kup pobjednika kupova.

No, njegova sudbina bila je najjača košarkaška liga svijeta, gdje je došao 1989. iako je još 1986. bio biran kao 60. izbor drafta od strane Portland Trailblazersa, s kojima je izborio i finale NBA lige. Nakon toga otišao je u New Jersey, gdje je u sezoni 1992./93. izabran u treću najbolju momčad NBA lige.

A onda je njegov život naprasno stao. A s njim i hrvatska košarka.

Emotivno pismo Draženu Petroviću

Na 19. obljetnicu pogibije velikog Dražena Petrovića, u emotivnom pismu košarkaškom Mozartu obratio se i Kup koji se igra njemu u čast – Kup Dražena Petrovića. Pismo glasi:

“Kapetane,
Evo i 19. godina je prošla, brzo ide, sve nas neke krize prate, al ne damo se.
Trajemo.
Osvrnemo se ponekad, pa idemo dalje. U ovih godinu dana, nije se puno promijenilo.
Kadeti su opet bili zlatni na Europskom.
Igrali smo tvoj Kup, u tvom Domu, po prvi put. Skupilo se svijeta, da je repka bila bolja, bilo bi sve puno, al dobro. Bila je fešta kapetane, igrali smo, pjevali, plesali. Cedevita je prvi pobjednik. Zasluženo.
U Europi nismo puno napravili ni Zagreb, ni Cedevita, ni Cibona. Cedevita je došla do ABA finala. Maccabi je ipak prejak.
Zato je PH opet postalo zanimljivo. Split se dignuo, Vujo i društvo se trude jako. Valjda će ih prepoznat na vrijeme. Zadar se budi i Šibenik je dobro krenuo.
Cedevita se stalno diže, Cibona je uskrsnula, jedino se Zagreb negdje po Europi malo pogubio.
Finale je bilo sjajno, opet pune dvorane, atmosfera ko nekad. Za kartu više.

Cibona je zaslužila seniorski naslov, a uzela je i kadetski. Cedevita je bila u tri finala, osvojila je juniorski.
Ostali su još mlađi kadeti. Opet zbrajamo bodove za tvoj Kup, pa najesen kapetane, vidimo se, nek opet bude fešta. U tvom Domu. Valjda će nam i ljeto biti bolje nego lani. U-18 bi mogla daleko, a Jasko će posložit seniore, pa kako bude.

Stoj nam dobro kapetane, život leti, al tvrda je stina od stoljeća sedmog…..

Zauvijek tvoj, Kup”