Počivao u miru Božjem: Preminuo istaknuti Travničanin Vjenceslav Topalović

U nedjelju, 7. lipnja u Zagrebu je preminuo poznati Travničanin, istaknuti kulturni djelatnik, spisatelj, povjesničar… Vjenceslav Topalović.

Rođen je u Travniku 1932. godine, doživio je i preživio veliku tragediju travničkih Hrvata (i ne samo Hrvata) u listopadu 1944. kada su partizani zauzeli Travnik. Bio je s roditeljima u krajem travnja 1945. godine u zbjegu ka Austriji, a u povratku, bili su žrtve Križnoga puta. Vjenceslavu su ostala jeziva sjećanja zbjega: Bleiburga i Križnoga puta, što je djelomično i ovjekovječio u knjizi „Srednja Bosno – Ne zaboravi hrvatske žrtve 1941 – 1950,  1991 – 1995.“ godine. Jer, ne treba zaboraviti da je Travnik padom u ruke partizana u listopadu 1944. godine i u prošlom Domovinskom ratu, prije svega Hrvati, pretrpio velika stradanja. Stoga, mnogi povjesničari, novinari i publicisti, tragediju travničkih Hrvata u listopadu 1944. godine, označavaju početkom Križnoga puta koji simbolizira sva hrvatska stradanja u Drugom svjetskom ratu i u nekolik godina nakon  završetka rata.

Vjenceslav Topalović je  završio više i visoko obrazovanje iz područja ekonomsko-pravne znanosti. Kasnije je položio i grupu pedagoških predmeta na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i stekao zvanje profesora. Na Sveučilištu u Zagrebu završio je interdisciplinarni studij društvenih znanosti, a na istom Sveučilištu doktorirao je s temom „Valorizacija kulturno-povijesnog blaga Bosne i Hercegovine u turističkim tokovima

Skoro cijeli radni vijek proveo je  u kulturno-povijesnim ustanovama, suosnivač je Zavičajnog muzeja u Travniku gdje je i više godina radio. Suradnik je i suosnivač Arhiva srednje Bosne (1954.), a potaknuo je i obnovu rodne kuće nobelovca Ive Andrića.

U Domovinskom ratu bio je pripadnik HOS-a, a pretrpio je maltretiranja, mučenja i ponižavanja od strane pripadnika Armije BiH i domaćih mudžahedina. Vjenceslav i bolesni mu sin Karlo su pretučeni, stan je demoliran i opljačkan a to je prelilo čašu jeda, ponižavanja i straha pa su napustili Travnik i odselili u Zagreb.

Napisao je više od 350 stručnih, povijesnih i dokumentarnih članaka u raznim časopisima i publikacijama („Lašvanski ljetopis“, „Hrvatska misao“…), a prikupljenim podatcima iz životopisa od zaborava je otrgnuo više uspješnih Travničana koji su živjeli i radili daleko od rodnoga doma,  u europskim i prekooceanskim zemljama. Dvije knjige koje je napisao „Memorijalni muzej Ive Andrića (1976. godine)“ i „Srednja Bosno – ne zaboravi hrvatske žrtve 1941- 1950 1991 – 1995)“ objavljene su u Zagrebu 2001. godine. Bio je glavni i odgovorni urednik  više od 30 knjiga raznih autora iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Muzejsko društvo Bosne i Hercegovine i Jugoslavije dodijelili su mu više različitih priznanja i povelja, te dvije pohvale za muzejske djelatnosti.

Bio je član Žrtvoslovnog društva Republike Hrvatske.

Umro je 7. lipnja 2020 u Zagrebu gdje je 10. lipnja i pokopan.