Počinitelji zločina i nalogodavci i dalje nepoznati

Prije godinu dana, 27. svibnja, nadomak svog obiteljskog doma na Ovnaku u travničkoj župi Brajkovići, ubijen je ugledni mještanin povratnik, istaknuti gospodarstvenik, humanitarac i dobrotvor, šesdesetdevetogodišnji Jozo Kafadar Čikonja.

Bila je to klasična sačekuša, a Jozo je ubijen dok se, jašući vlastitog konja, kući vraćao iz susjednog zeničkog sela Šušanj. Ubijen je oko 16. sati, s tri hica iz vatrenog oružja.

Tko i zašto je to učinio? Tko je „potpisnik“ a tko nalogodavac tog gnusnog zločina, pitanja su koja i godinu dana kasnije ostaju bez odgovora. „Istraga ide u dobrom smjeru“; „Istraga je u tijeku i bilo kakve informacije ne možemo davati“…, cijelo ovo vrijeme moglo su se čuti neslužbene šture i suhoparne, da ne kažemo otrcane, informacije.

A već od prvoga dana nakon počinjenog zločina u istragu su se uključili istražni organi dva županijska ministarstva – zeničko-dobojski i srednjobosanski, a nešto kasnije i federalna Uprava policije, na čelu s direktorom, Draganom Lukačem koji je, u dva navrata, teatralno helikopterom dolazio na Ovnak. I činilo se, ubojica i eventualni nalogodavac neće se izvući, pa iako jasnog motiva za taj zločin nije bilo. Jer, po svim raspoloživim informacijama, Jozo nije imao bilo kakvih nesporazuma sa susjedima hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti. Među prvima se, sa suprugom i dvojicom sinova, Antom i bolesnim Igorom, vratio iz progonstva na svoj opustošeni posjed koji su, u relativno kratkom vremenu „oživjeli“. Osnovali su farmu muznih krava, otvorili trgovinu mješovitom robom i benzisku crpku, sanirali kanalizacijsku i vodovodnu mrežu, sanirali lokalne putove…, zapošljavali povratnike Hrvate i Bošnjake koji su izgubili radna mjesta u zeničkim tvrtkama i u rudniku u obližnjim Grahovčićima…

A upravo zahvaljujući tomu „potekao“ je, istina usporeno, povratak u lipnju 1993. godine prognanih Hrvata u župu koja je prije rata imala više od 5.500 župljana, a u vrijeme Jozinog ubojstva u župu ih se vratilo nešto više od 400. Jedan broj njih zaposlio se i tvrtke Jozinih sinova, Dragana i Vlatka, u Vitezu, a mnogi su tvrdili kako bez Kafadara, njihove poduzetnosti, odlučnosti i dobrote u Brajkovićima ih ne bi bilo ni približno toliko.

Već nakon nekoliko dana od ubojstva Joze Kafadara ne mali broj Hrvata sumnjao je u uspješnost istrage i u privođenje licu pravde zločin(a)ca. A sumnje i pesimizam, što im se i zamjeralo, temeljili su na činjenicama da zločinci, ubojice i nalogodavci, dvojice travničkih policajaca povratnika, petorice civila povratnika, zločinci koji su pokušali ubiti još trojicu travničkih policajaca, također hrvatske nacionalnosti, kao i zločinci ubojice zamjenika ministra MUP-a Federacije BiH, Joze Leutara, u predratno vrijeme načelnika PU Travnik… i niz drugih počinitelja zločina počinjenih nad Hrvatima u Travniku, nad njihovom imovinom i sakralnim objektima, ni nakon dugog niza godina nisu otkriveni a te istražne predmete već odavno je prekrila prašina. Hoće li tako biti i s istragom ubojstva Joze Kafadara?

Odlučno, uz obitelj Kafadar, uz istragu, stala je i Udruga poslodavaca Vitez, čiji je član bio i pokojni Jozo, njgov sin Anto, poginuo u prometnoj nesreći 2012., te sinovi Dragan i Vlatko, istaknuti gospodarstvenici, također članovi ove Udruge. U nekoliko navrata, njih više desetina, odlazilo je u Brajkoviće s nakanom i na taj način odlučno stati uz svoje prijatelje, braču Kafadar. Tražili su i na taj način poručivali pravosudnim i policijskim strukturama da traže, i očekuju rješavanje ovog teškog zločina. Čak su. s ciljem i dodatne podrške i pomoći istražnim organima, skupa s obitelji, ponudili i novčanu nagradu , uz zagarantiranu diskreciju, onom tko određenim informacijama pomogne pronalazak i privođenje pravdi počinitelja i nalogodavca zločina.

Na žalost, ni godinu dana nakon, nikakvih pomaka, bar javnosti poznatih, ka rješavanju ovoga slučaja, nema. Hoće li ga i biti? Odgovor na to pitanje nemoguće je dati, ali nikako i nikoga ne smije čuditi što se ovom teškom zločinu sve više i sve češće daju nacionalističko-zločinačke konotacije, koje, bar kada su u pitanju poslijeratni zločini nad Hrvatima u Travniku, nisu strane ni nepoznate.

U srijedu, na godišnjicu zločina, ubojstva pedesetdevetogodišnjeg Joze Kafadara Čikonje, u popodnevnim satima, u župnoj crkvi u Brajkovićima slavljena je sveta misa zadušnica koju je predvodio župnik fra Leon Pendić. Svetoj misi zadušnici, uz članove obitelji i mještane, prisutni su bili i brojni članovi Udruge poslodavaca iz Viteza, a nakon svete mise svi su oni pohodili Jozino vječno počivalište na mjesnom groblju i na njegov grob položili cvijeće i upalili svijeće.

Prethodni članakPredsjedništvo HNS-a u Vitezu
Sljedeći članakIzaslanstvo Nogometnog saveza SBŽ posjetilo predsjednika FBiH