Pero Gudelj: Kina poskupila, Europa se okreće Balkanu

Fis ima preko 3.000 uposlenih u BiH i mi dajemo cirka milijun KM za socijalno, penziono…za sve uposlene. Ali, drago nam je da tako pomažemo zdravstvo i penzionere i školstvo, da ljudi mogu da imaju na vrijeme plaće, izjavio je, između ostalog, za Oslobođenje Pero Gudelj, vlasnik poslovnog sistema Fis iz Viteza…

• Na otvaranju prodajnog centra Fis u Bihaću prije nekoliko mjeseci izjavili ste da kada dođete do cifre od 5.000 uposlenih, znat će te da niste džaba živjeli. Koliko ste blizu ili daleko od tog cilja?

– Vidite, mi imamo sada preko tri hiljade uposlenih. Međutim, imamo još oko pet hiljada uposlenih radnika, ali nažalost, oni rade u Kini, Pakistanu, Indiji i u Turskoj. Dakle, mi poručujemo oko 50.000 majica direktno u fabrikama u tim zemljama, gdje direktno pod našom kontrolom šivaju, proizvode i rade. S time sam u pravu da možemo doći i do 10.000 uposlenih gdje je jeftinija radna snaga u drugim zemljama nego kod nas.

Kina i Indija

• Što mislite, zbog čega je to tako? Na koji način bi se moglo doći do toga da radna snaga bude jeftinija kod nas nego u inostranstvu?

– Plaća od 550 do 600 KM, neka prosječna plaća kod nas u proizvodnji, je neto plaća, a socijalno i penziono 360 KM, hrana 100 ili 150 KM. Inače u Fisu u Vitezu samo se godišnje pojede oko 300.000 maraka mjesečno. Imamo kvalitetan obrok za radnike. Dok, recimo, bruto plaća u Kini, Indiji, tamo negdje je 200 eura, ili 200 dolara. Dakle, ovdje čovjek dok zaradi socijalno, penziono i hranu – toliko košta kompletan radnik u drugim zemljama. Razumijem ja potrebe države školstvo, zdravstvo, vojska, policija, glomazna administracija BiH, valja to sve nahraniti to sve ide u 360 KM po radniku. Fis ima preko 3.000 uposlenih u BiH i mi dajemo cirka milijun KM za socijalno, penziono…za sve uposlene. Ali, drago nam je da tako pomažemo zdravstvo i penzionere i školstvo, da ljudi mogu da imaju na vrijeme plaće, da oni imaju gdje da potroše taj novac, dok je u drugim državama to drugačije.

• Ipak, postoji određeni prostor da se smanje te naknade koje se daju posebno za neke stvari koje se ne tiču socijalnog i zdravstvenog osiguranja.

– Problem je drvna industrija. Inače, imamo 500 ljudi u proizvodnji i mi trebamo ove godine 15 do 20 hiljada kubika oblovine, znači bukve ili jelovine za proizvodnju. Mi smo u istom aršinu kao i onaj koji ima troje ili četvero uposlenih, koji prodaju dasku i izvoze sirovinu i moramo čekati od 30 do 50 godina da bi poraslo to drvo, da bi se ta drvna masa dobila kvalitetno. Trebalo bi zabraniti izvoz balvana vani i izvoz daske. Evo, Hrvatska je to uredila. Mi imamo nekoliko partnera koji nam ne smiju prodati elemente jer su ih dobili 20 posto jeftinije, a moraju da proizvode finalni proizvod. Čujem ovih dana da su sastanci bili sa pilandžijama da bi se nekako dogovorilo da mi imamo 20 posto jeftiniju sirovinu. Ali, nažalost, to se u Bosni i Hercegovini ne može još dogovoriti i ne znam kad će se to dogovoriti. A ja, da bih kompenzirao taj problem, sad dajem ispod proizvodne cijene 20 posto za Kinu i pokušavam da izvezem gotov proizvod. Gdje je, ponavljam, utkano 500 ljudi, ali evo nemaju sluha ni razumijevanja. Molio sam politiku da izvrši uvid u sve firme koji upošljavaju, koliko uposlenih imaju, da li dajemo redovno plaće, da li dajemo topli obrok i da li se socijalno i penziono plaća za sve ljude. Mi ne možemo biti u istom aršinu s onima koji ne daju ni plaće, gdje kasne plaće i radi se na crno. Ali, evo, ja smatram da moraju i druge firme raditi, preživljavati, ali nešto se mora radikalnije poduzeti da se zaštiti drvoproizvođač koji izvozi vani, gdje nam dolazi friški kapital iz EU pa i šire.

• Prošla godina je bila obilježena trgovinom. Ustvari, imali smo spajanje trgovačkih lanaca, preuzimanje itd. Pa i Vi ste otvorili u Bihaću jedan veliki tržni centar. Kakve promjene očekujete ove godine u pogledu trgovine? Hoće li tu biti još nekih interesantnih promjena kao prošle godine?

– Ove godine se ne mislimo širiti u trgovini, jer trebamo više poraditi na proizvodnji. Započeli smo novu proizvodnu halu od deset hiljada kvadratnih metara, gdje bismo zaposlili najmanje sto ljudi u proizvodni. Jer meni je osobno draga proizvodnja. Mi smo bilježili rast zbog otvaranja novih objekata, ali to meni baš i nije drago. Propadaju male firme. Normalno, male prodajne firme od sto, dvjesto kvadratnih metara teško mogu egzistirati. Veliki trgovački lanci, pa eto i Fis, dominiraju svojom veličinom. Mi imamo preko 220.000 različitih artikala u kući. Imamo cirka 60 milijuna maraka u ponudi, direktno kupujemo u fabrikama. Male prodavnice teško mogu opstati, zbog same logistike, mi kupujemo šleperima, oni kupuju u luksuznom autu. Tako da je problem logistika, za nas je sigurno od pet do 20 posto povoljnija u odnosu na druge. Meni je žao malih firmi, ali to je takav trend u Jevropi – da opstaju veliki. Mi ćemo bilježiti rast i dalje. Ne želimo se širiti u trgovini, ali banke nam nude stalno neke objekte koji dođu u poteškoće pa prestanu s radom, zatvore se. Meni malo ružno reći – propadnu. Imamo svaki mjesec ponude nekih objekata. Možda se ipak odlučimo za neki od objekata, jer imamo jaku ponudu, imamo 70-80 komercijalista koji rade diljem Europe, Indije, Pakistana, gdje poručujemo robu, gdje znatno povoljnije dobijemo nego što bi se ovdje moglo odraditi.

Zaštititi siromašne

• Osim proširenja fabrike koju ste spomenuli, planirate li još nešto novo otvarati u proizvodnom segmentu?

– Uglavnom proizvodnja od masivnog drveta, 100-posto domaće. Kina postaje pomalo skuplja, tako da se jaki europski proizvođači okreću Hrvatskoj, Rumuniji, Bugarskoj ili BiH. Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju poskupila, glede rada. Tako da mi imamo šanse, a pogotovo Fis i ostale uvažene kolege u BiH, gdje smo mi zbilja dio Europe kulturom i radom. Smatram da bi politika više trebala da pomogne, da daje neke subvencije da bismo bili konkurentniji. Kažem, fali samo malo podrške i bili bismo puno konkurentniji.

• Što mislite o novoj inicijativi o izmjeni zakona o PDV-u, odnosno uvođenju dvije stope PDV-a.

– Ja sam za to da se zaštite ljudi koji nemaju dovoljno novca, da se kroz PDV zaštite. To bi trebalo za osnovne životne namirnice. Nisam puno za smanjivanje, jer ako se smanji onda nema u državnoj kasi dovoljno novca, odmah je to udar na penzije, manja su davanja. Novac treba da cirkulira što brže i što više, da ga ima. Ako ga imamo mi, imat će ga i svaki čovjek koji dobiva plaću. Ja apeliram na politiku, oni bi trebali da smanje, a ne da povećavaju svoja primanja, da reduciraju radna mjesta u granicama koliko se može.

Prethodni članakPamplona – grad bikova, pintxosa i sieste
Sljedeći članakSIPA uhitila pet osoba zbog ratnog zločina