Tužnu 27. godišnjicu strašnog ratnog zločina Armije BiH, ubojstva osmero mališana Vitežani su obilježili dostojanstveno i s dužnim pijetetom – cvijećem, upaljenim svijećama i molitvom.
PRIJE DVADESET sedam GODINa, U PREDVEČERJE, 10. LIPNJA 1993. GODINE, MINOBACAČKA GRANATA ISPALJENA S POLOŽAJA ARMIJE BIH, ZAUVIJEK JE U IGRI PREKINULA: SANJU GARIĆ, MILANA GARIĆA, DRAGANA RAMLJAKA, DRAŽENA ĆEĆURU, BORISA ANTIČEVIĆA, SANJU KRIŽANOVIĆ, AUGUSTINU GREBENAR I VELIMIRA GREBENARA.
Ovaj strašan ratni zločin dogodio se u viteškom prigradskom naselju Kamenjače, gdje nikada nije bilo vojske ni vojnih objekata. Iako su to pripadnici Armije BiH znali, ipak su granatirali ovo mirno prigradsko naselje. Za taj zločin još nitko nije odgovarao, a da je profesionalnosti, pravde i pravice, pa i ljudskosti, do odgovornih ni sada, 27 godina kasnije, ne bi bilo teško doći. No, u Bosni i Hercegovini, na žalost, ni žrtve nemaju isti tretman.
U srijedu predvečer, 10. lipnja 2020. godine, uz spomen-obilježje „Osmica“, podignuto u Kamenjačama u znak sjećanja na ubijene mališane služena je sveta misa zadušnica koju je, uz koncelebraciju fra Maria Dadića, predvodio viteški župnik, fra Velimir Bavrka.
Fra Velimir je kao i prethodnih godina govorio vrlo nadahnuto i iz srca. Na početku svete mise istaknuo je kako svetu misu služi za poginukih osmero djece u Kamenjačama, ali i za svu poginulu djecu u Lašvanskoj dolini.
“Braćo i sestre, obitelji naše poginule djece, koja su nas okupila na spomen obilježju Osmica. Danas smo ovdje da molimo za našu djecu, za sve poginule. Molit ćemo za one koji su nakon njih ostali, obitelj, roditelje da u bogu nađu utjehu, a u nama razumijevanje. Molit ćemo onako kako Isus hoće, i za one koji su počinili zločin, za neprijatelje naše, jer nas Isus poziva da, ako smo kršćani, moramo i za takve moliti”, kazao je na početku svete mise fra Velimir Bavrka.
“Naš pogled na nezacijeljene rane prošlosti zadaju nam bol, posebno obiteljima. Žalim sve one koji su bacili granatu i odgovorni su za ovaj zločin. Što mi to nosimo u sebi, kakvu dušu imamo? Živimo u društvu gdje nas ne dira zlo, nego dobro. Dobro je ismijano. Pitam se postoji li danas u Vitezu dobro? Ima li ljudi koji su spremni otići na križ, slijediti Isusa Krista? Pričamo, a ne živimo. Osobe koje su navikle živjeti s križem i patnjom, koji žive sa suzama svaki dan puni su nade, jer znaju da njihov Izbavitelj živi”, kazao je između ostalog u nadahnutoj propovijedi fra Velimir Bavrka, uputivši nakon toga “molitve Gospodinu za nevine žrtve “Osmice” i sve druge žrtve kako bi se u svetom misnom slavlju sjedinile sa žrtvom Isusa Krista i kako bi njihova prolivena krv bila sjeme ljubavi za mir, praštanje i nove međuljudske odnose”.
Svetoj misi na kojoj se okupilo nekoliko stotina Vitežana, prethodilo je polaganje cvijeća i paljenje svijeća. To su učinili prije svih obitelj, viteški srednjoškolci i predstavnici civilnih udruga, kao i udruga proisteklih iz Domovinskog rata te predstavnici raznih političkih opcija i struktura vlasti.
