Osmi put zaredom pješice u Vukovar

Na dvadesetšestu godišnjicu pada Vukovara u agresorske ruke, stotinama žrtava, u subotu 18. studenog poklonit će se i Travničanin, Marinko Jurišić – Špiro (54. godine starosti).

Naime, pješice, osmi put zaredom, na put dug 230 kilometara, Marinko je krenuo u ponedjeljak prije podne ispred crkve Svetog Duha u Novoj Biloj, u ratu znamenitoj crkvi- bolnici, što ovaj pješački i klanjanju vukovarskim žrtvama daje i dodatnu simboliku. Jer, upravo novobiljanska crkva-bolnica simbolizira sva ratna stradanja Hrvata Lašvanske doline koji u svakoj prilici, a posebno u dane i godišnjice obilježavanja pada Vukovara, senzibilizira njihova sjećanja.

A skupa s upornim i vrijednim hodočasnikom-pješakom Marinkom Jurišićem u18. studenog žrtvama vukovarske tragedije poklonit će se i više desetina Hrvata iz Lašvanske doline koji će u grad heroj stići organizirano autobusima ili u privatnim automobilima. To Hrvati s ovoga područja čine redovito, već godinama. No, treba reći da će ove godine veća skupina Hrvata iz Lašvanske doline i Srednjobosanske županije, u organizaciji UNRO HVO H-B, na čelu s predsjednikom Udruge Jozom Stojakom – Mungosom, posjetiti Škabrnju i pokloniti se žrtvama strašnog zločina kojeg su u ovom malom mjestu Dalmatinske zagore počinile srpske paravojne snage..

Na put ka Vukovaru, Jurišića su u ponedjeljak prije podne, nakon svete mise slavljene u crkvi Svetoga Duha u Novoj Biloj, ispratili prijatelji i suborci s područja Lašvanske doline. A treba reći, tijekom rata, Jurišić se zavjetovao, preživi li, pješice će hodočastiti u Vukovar, Škabrnju i Blajburg. Zavjet je već odavno ispunio, a pred put za Vukovar, osmi put zaredom, Jurišić nam je kazao. „Hodočastit ću ja i dalje, dok me zdravlje služi i noge nose.

Na ovim pohodima ja duhovno ojačam, dobijem neku novu snagu, molim se, analiziram svoje životne korake i poteze, tražim i pronalazim svoje životne propuste, počinjene grijehove…, i molitvom, pješačenjem, dobrim djelima…, tražim oprost. Radujem se i ovom putu ka Vukovaru, pa i unatoč kiši i prijetećem snijegu…Kad hoćeš, kad želiš…, nisu to (pre)teške prepreke. Za mene još uvije NE. Hvala Bogu“.

Prethodni članakSTK “CM” ponovno ostvario odlične rezultate na turniru u Varaždinu
Sljedeći članakKošarkaši Busovače sutra protiv Livna