Oko 150 članova viteške obitelji Baškarad već četvrtu godinu na obiteljskom okupljanju

Korijeni su im viteški, u Osoju, 4-5 km južno iznad gradskog središta, a njihovo obiteljsko stablo se razgranalo na sve strane svijeta. Riječ je o poznatom viteškom prezimenu Baškarad i o Baškaradima, koji žele i hoće svoje obiteljsko stablo do kraja, koliko je to uopće moguće, okititi imenima i prezimenima i svim drugim potrebnim podacima.

Godišnje okupljanje

I žele se bar jednom godišnje okupiti na Osoju, u svom Vitezu, tamo gdje su oni, njihovi roditelji, preci… „nikli”, odakle vuku korijene Baškarada. Takvu akciju, prije tri godine pokrenuo je Ivica Baškarad, viteški Švicarac, sa svojom suprugom i petero djece švicarskih Vitežana i ove su se godine okupili po četvrti put. A broj okupljenih Baškarada i onih koje je, kako kažu „autohtoni”, sretna vila donijela među njih, svake godine sve je veći, rast će i narednih godina jer, kako kaže Ivica, daleko ih je više od približno 150 koliko ih se ove godine okupilo.

Za „kićenje” obiteljskog stabla zaduženi su, uglavnom, mladi fejzbukovci i, kažu, neće odustati dok i oni „s kraja svijeta“ ne budu registrirani i upisani i na godišnja okupljanja pozivani. A, bar za sada, kako kažu, nisu utvrdili ni pronašli da prezimena Baškarad, a vrlo je rijetko, ima i među drugim nacionalnostima i konfesijama osim hrvatske i katoličke. No, to je, na ovim prostorima, prava rijetkost.

Ishodište i polazište

Ove su se godine okupili na Osoju, svom „ishodištu i polazištu”, gdje sada, osim uspomena kod starijih, jedne izgrađene vikendice i prekrasne prirode u podnožju Kruščićke planine, ništa drugo nema. Stigli su Baškaradi s raznih strana svijeta: učenici, studenti, zanatlije, inženjeri, profesori, ekonomisti, privatni poduzetnici, ugostitelji, nogometaši…, upoznavali se, družili, veselili, igrali, natjecali se autohtoni s „uljezima u obitelj” – zetovima i nevjestama (zetovi su izgubili u potezanju konopa, a nevjeste, radi mira u kući, pobijedile), pjevali, pili, dobro jeli…!

S njima je bio i viteški kapelan, poznati franjevački intelektualac fra Mirko Bobaš koji ih je uz prigodnu molitvu i blagoslovio.

Puni lijepih dojmova i pozitivnog naboja

Fra Mirko im je poželio da svaka sljedeća okupljanja budu još brojnija i plodonosnija. A upravo na tom će planu određena skupina raditi i angažirati se, a rezultati će se, svi očekuju, vidjeti već sljedećega ljeta. Do tada, sretno Baškaradima koji su se, nakon okupljanja, puni lijepih dojmova i emotivnog naboja, razišli na sve strane svijeta „k’o rakova djeca“.

VL / HB.org