Održan koncert “Zvona Doca moga”

U crkvi Uznesenja Blažene djevice Marije u Docu kod Travnika u nedjelju navečer, 9. lipnja, održan je koncert pod nazivom „Zvona Doca moga”. Bile su to zanimljive i hvale vrijedne izvedbe na glasoviru, violini, harmonici, gitari i klarinetu. Na koncertu je sudjelovalo pedesetak dolačkih učenika iz Osnovne glazbene škole Novi Travnik, Područnog odjela Nova Bila i Osnovne muzičke škole Travnik. Učenike su predvodili njihovi profesori i nastavnici glazbe, a kao posebni gosti nastupile su studentice Muzičke akademije iz Sarajeva, Marija Bajo na glasoviru i Maja Kurevija na violini. Mladi su glazbenici tako bar dijelom podsjetili na značaj duhovnog blaga koje smo naslijedili.

„Ono što smo čuli na koncertu i i vidjeli jest glazbeni doprinos djece, nastavnika i profesora glazbe, uz nesebičnu podršku roditelja. Željeli smo podsjetiti da Dolac ima kreativnu dušu, da njegova zvona i stvaralaštva još odzvanjaju i djeluju kroz mladu generaciju”, naglasio je župnik fra Zoran Livančić u svom pozdravu sudionicima koncertne večeri.

Koncert je održan u organizaciji Župnog ureda Dolac u suradnji sa ravnateljem Osnovne glazbene škole Jakova Gotovca Novi Travnik, profesorom Josipom Dujmušićem i gospođom Vlatkom Čabro, voditeljicom zbora u Docu. Na koncertu je kao posljednji nastupio i mladi zbor Zlatne harfe iz Doca koji je izmamio pljesak i izazvao oduševljenje svih prisutnih u dobro popunjenoj dolačkoj crkvi. Sve u svemu „Zvona Doca moga” bila su jedan nezaboravan događaj, jer su sa suzama u očima pa i nevjericom sudionici glazbene večeri promatrali vrhunske izvedbe posebno onih starijih učenika i studenata glazbe.

Dolac kod Travnika je kroz svoju bogatu povijest imao značajan broj umjetnika, glazbenika, književnika, fratara i biskupa, kao i drugih osoba u društvenom i vjersko-kulturnom, pa i sportskom ozračju prošlih vremena. Na ovom prostoru bilo je i središte župe Lašva i povijesni samostan koji su ostavili duboke tragove stvaralaštva u srcima i dušama žitelja ovog mjesta.

Današnja generacija Dočana, kao i onih koji su drugdje po svijetu, nose u sebi tihe tonove prastarih događaja, milozvučje starih crkvenih zvona, molitve i patnje pa i snalaženja dolačkih fratara, zanatlija i uglednika; stihove i misli njegovih književnika iz povijesnih čitaonica, društava, političkih stranaka i organizacija, pripovijesti i tradiciju čestitih i uvijek urednih domaćica o kojima je sačuvan izričaj: „Da mi je biti u Docu pa makar visila o koncu”.

Prethodni članakFOTO: Obilježena 20. godišnjica stradanja Hrvata Travnika
Sljedeći članakBRAVOOO: Dupla kruna kadetkinja HOKK “Vitez” u SBŽ